DVORCI HRVATSKE, Lovrečina

Lovrečina – neorenesansni dvorac na temeljima renesansnoga kaštela Lovrečina je dvorac u ravnici, četiri kilometara sjeveroistočno od Vrbovca, 40 km istočno od Zagreba. Ime je dobio prema obližnjoj crkvi sv. Lovre, koja se spominje od početka 14. stoljeća. Feudalni posjed ovdje se spominje od 13. stoljeća, a kaštel od sredine 16. stoljeća. Pokraj Lovrečine prolazila je Kolomanova cesta, koja je vodila iz Mađarske preko Koprivnice, Križevaca i Zagreba prema Jadranskom moru. U to davno doba izmjenjivali su se brojni vlasnici i gospodari lovrečkog posjeda. U 18. stoljeću pripadao je obiteljima Orehoczy, Drašković, Kiš i Fodroczy, a u 19. stoljeću grofovima Patačić i obitelji Farkaš. Lovrečinu je 1879. kupio francuski general Tomasini, koji se nakon pada Napoleona III. naselio u Hrvatskoj. Njegov prijatelj, Francuz markiz de Piennes, koji je kupio obližnji dvorac i posjed u Vrbovcu, nakon Tomasinija je kupio Lovrečinu 1909. i darovao ju zagrebačkoj Družbi sestara milosrdnica, koja posjeduje dvorac i danas. One su vlasnice i dvorca Lužnica, zapadno od Zagreba. Današnji dvorac krije u sebi dijelove renesansnoga kaštela koji se prvi put spominje 1540., a koji je bio dio obrambenog sustava protiv Turaka. Turci ga nisu osvojili, ali je bio oštećen u Seljačkoj buni 1755. godine. Nakon toga je kaštel bio popravljen i dograđen, pa je tlocrtni L-oblik pretvoren u četverokrilni dvorac s unutrašnjim dvorištem, uobičajen za renesansno doba. Bilo je još nekoliko graditeljskih promjena: rušena su neka krila dvorca, dograđene su gospodarske zgrade i uređivan je cijeli posjed. Krajem 19. stoljeća dvorac se obnavlja, dograđuje i dobiva tlocrtni U-oblik. Bio je to zadnji veći graditeljski zahvat kojim je dvorac poprimio neorenesansna obilježja sačuvana do danas. Dvorac nije imao perivoj. Njegov nedostatak nadoknadio je slikovit poljodjelski i prirodni krajolik u neposrednom i širem okruženju dvorca.