DVORCI HRVATSKE - ODESCALCHI ILOK

Ilok – dvorac rimskih knezova Odescalchi

Ilok je najistočniji grad u Hrvatskoj. Zbog sličnosti položaja, mnogi putopisci proteklih stoljeća nazivali su ga drugim Budimom. U antičko doba ondje se nalazio Cuccium, rimska pogranična postaja u Panoniji koja je dijelila zapadnu od istočne civilizacije.
Ilok se spominje od 13. stoljeća. U kasnosrednjovjekovno doba bio je među najvećim gradovima u Slavoniji, koji je 1525. godine dobio gradski statut (jedini poznat u kontinentalnoj Hrvatskoj), koji je oslikao Julije Klović. Nakon oslobođenja od turske vlasti kralj Leopold I. Habsburg daruje Ilok Liviju I. Odescalchiju i dodjeljuje mu naslov kneza (Ducatus Sirmiensis). Ilok je ostao u posjedu obitelji Odescalchi dva i pol stoljeća (1697. – 1944.). To je stara talijanska obitelj koja je dala i jednog papu (Inocent XI., 1676. – 1689.), a njezini potomci danas žive u Rimu. Dvorac je knezovima Odescalchi služio kao ljetnikovac – pun umjetnina, knjiga, stilskog pokućstva, kineskog porculana i lovačkih trofeja. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata Odescalchi su prenijeli u Rim dio inventara dvorca; preostalo je većinom uništeno i razneseno tijekom rata i nakon njega.
Srednjovjekovne zidine, dvorac i franjevački samostan s crkvom danas su najvažnije građevine povijesne jezgre Iloka. Srednjovjekovna tvrđavna cjelina – koja se sastojala od feudalnog sjedišta (Gornji ili Stari grad) i obrtničko-trgovačkog naselja (podgrađe, Donji grad) – obnavljana je tijekom 18. stoljeća u ozračju baroka. Na sjeverozapadnom uglu Gornjega grada nalazio se srednjovjekovni kaštel (stari dvorac). Na zidovima, odnosno temeljima toga kaštela sagrađen je u 18. stoljeću današnji dvorac knezova Odescalchi, koji je tijekom 19. stoljeća doživio znatne historicističke preinake. Dvorac je obnovljen i prilagođen potrebama muzeja i galerije najprije 1968. godine, a zatim između 2010. i 2012. godine.

Prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh.
Prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh.