DVORCI HRVATSKE - TURKOVIĆ

Kutjevo – isusovački dvorac / dvorac Turković


Kutjevo se pamti po nekoć uzornom vlastelinstvu i kutjevačkom vinu čija tradicija seže od srednjovjekovnog, čak i rimskog doba. Kutjevo svjedoči više od sedam i pol stoljeća prošlosti povezane s feudalnim posjedom i dvorcem. Povijest Kutjeva i vlastelinstva počinje utemeljenjem cistercitskog samostana 1232. godine. Zbog opasnosti od Turaka, cisterciti su napustili Kutjevo 1529. godine, a Turci su porušili cistercitsku crkvu i samostan. Nakon povlačenja Turaka 1686. godine u Kutjevo dolaze isusovci koji su prihodima s kutjevačkog posjeda uzdržavali gimnaziju u Požegi. Dokidanjem isusovačkog reda 1773. godine Kutjevo je prodano na javnoj dražbi, mijenjali su se vlasnici, a 1882. godine dolazi u posjed obitelji Turković, koja je bila vlasnik dvorca do 1945. godine. U doba Turkovićevih kutjevačko je vlastelinstvo bilo među najnaprednijim dobrima u Hrvatskoj. Za zasluge u promicanju gospodarstva, obitelj Turković dobila je 1912. godine barunsku titulu.
Današnji dvorac u Kutjevu dio je nekadašnjega isusovačkog sklopa, koji se sastojao od samostanske crkve, rezidencije (dvorca), gospodarskih zgrada i vrtova, a sagrađen je 1735. godine na ostatcima cistercitske opatije. Posebnost glavnom pročelju daje zvonik crkve, koji se pojavljuje u drugom planu. Ispred južnog pročelja podignut je krajem 19. stoljeća historicistički perivoj. U doba Turkovićevih, dvorac je između 1886. i 1888. godine obnovljen u stilu historicizma. Početkom 20. stoljeća ponovnu obnovu dvorca vodio je arhitekt Viktor Kovačić. U listopadu 1918. godine, u doba raspada Austro-Ugarske Monarhije, dvorac je bio opljačkan i spaljen, a obnovljen je do 1925. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata dvorac se koristio kao uredski prostor. Bilo je pokušaja obnove i prenamjene 1990-ih godina, ali bez uspjeha.

Prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh.
Prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh.