CROATIAN SPORT, Dragutin Šurbek

Dragutin Šurbek – kovač medalja koji je pomicao granice Od ravnala umjesto mrežice i reketa izrađenog od šperploče do svjetskih pobjedničkih postolja – malo je sportskih životopisa koji tako snažno svjedoče o snazi rada i upornosti kao životni put Dragutina Šurbeka. Rođen 8. kolovoza 1946. u Zagrebu, u radničkoj četvrti Trnju, koje samim imenom simbolizira težinu njegova odrastanja, Šurbek je stolni tenis počeo igrati na tavanu osnovne škole. Na slučajno otkrivenom stolu počela je jedna od najvećih karijera u povijesti hrvatskog sporta. Šurbek nije bio čudo od djeteta. Nije osvajao velike juniorske naslove niti je vjerovao u talent kao presudan dar. „Priznajem samo rad i znoj“, bio je njegov moto. Ono što mu priroda nije dala, nadoknađivao je fanatičnim treningom pomičući granice vlastite izdržljivosti. U stolni tenis unio je i novu dimenziju: dok su se naraštaji igrača prije njega ponajprije oslanjali na tehniku, osjećaj za lopticu i igrački vic, Šurbek je tjelesnu pripremu pretvorio u temelj svoje igre. Trčao je, dizao utege i trenirao do iscrpljenosti, te postao tjelesno najspremniji stolnotenisač svog vremena. Takav je bio i za stolom: snažan, temperamentan i neumoran. Razorni forhend spin bio mu je zaštitni znak, ali njegovo najveće oružje možda je bilo nešto drugo – neodustajanje. Odbijanje da se preda. Novinari su ga nazivali „prvakom krvavih koljena“ i „neumornim ratnikom“, a Kinezi su ga prozvali Tigrom iz Zagreba. Njegovu je sportsku filozofiju najbolje sažimala jedna riječ: borba do posljednjeg daha. Karijerom koja se protegla kroz četiri desetljeća obilježio je najdinamičniju epohu stolnog tenisa, a njegovi rezultati svrstali su ga u galeriju najvećih. Na svjetskim i europskim prvenstvima osvojio je ukupno 36 medalja. Bio je pojedinačni prvak Europe 1968., a svjetski prvak u paru s Antunom Stipančićem 1979. i Zoranom Kalinićem 1983. godine. Na međunarodnim turnirima osvajao je naslove 112 puta. Bio je i perjanica slavne momčadi zagrebačkog Vjesnika, trostrukog osvajača Kupa europskih prvaka, koja je u prvoj polovini sedamdesetih godina 20. stoljeća postigla zadivljujući niz od 122 uzastopne pobjede u domaćim i međunarodnim natjecanjima. Šurbekova sportska dugovječnost bila je gotovo jednako iznimna kao i njegova zbirka odličja. Za Jugoslaviju je nastupio 503 puta, a nakon hrvatske samostalnosti još 15 puta za Hrvatsku. Kada je 1992., u 46. godini, nastupio na Olimpijskim igrama u Barceloni, iza njega su već bila desetljeća vrhunskog sporta, ali želja za nadmetanjem nije nestala. Dragutin Šurbek preminuo je 15. srpnja 2018. u rodnom Zagrebu. Iza njega su ostali naslovi, medalje i rekordi, ali i nešto što se ne može izraziti brojkama – ostao je primjer sportaša koji je vlastitu veličinu izgradio neumornim radom. Od dječaka s reketom od šperploče do uzora i idola mladima širom svijeta. U povijesti hrvatskog sporta malotko tako snažno utjelovljuje ustrajnost, strast i pobjednički duh kao Dragutin Šurbek. Romana Eibl, novinarka i bivša stolnotenisačica