EUROBASKET 2015.

EuroBasket 2015 u Zagrebu Godine 1935. počela je u Ženevi u Švicarskoj europska košarkaška karavana, koja traje do danas. Zagreb je 1989. godine, za vrijeme Jugoslavije, bio domaćin velike europske smotre. Rađa, Petrović, Vranković... zablistali su zlatnim sjajem usred Zagreba. Bio je to posljednji put kada je Zagreb, u seniorskoj kategoriji, doživio Europsko prvenstvo. Počet ćemo od državnog osamostaljenja. Već više od dva desetljeća reprezentacija Hrvatske nastupa na EuroBasketima. U dosadašnjih jedanaest nastupa osvojene su dvije medalje – brončane, uz jedno četvrto mjesto na posljednjem turniru u Sloveniji. Prošlo je dvadeset godina od bronce u Njemačkoj. Vrijeme je za nešto novo i nešto veliko zvano – medalja! Hrvatska ima priliku na domaćem terenu postići veliki rezultat jer najveći sportski događaj u Europi u 2015. godini stiže u Zagreb! Od 5. do 10. rujna 2015. godine Zagreb će uz Francusku, Njemačku i Latviju biti domaćin jedne skupine EuroBasketa 2015. U skupini C Hrvatska će igrati protiv Grčke, Slovenije, Makedonije, Gruzije i Nizozemske. Hrvatska košarkaška reprezentacija mogla bi napraviti velik iskorak. Zašto? Recimo samo da je izbornik Perasović 1995. godine na EP-u u Ateni uzeo posljednju medalju (broncu) koju ima Hrvatska pobjedom nad Grčkom sa 73 : 68. Prije toga, Hrvatska je 1993. godine također zasjala brončanim sjajem; bila je to medalja u sjeni Draženova odlaska. Hrvatska je često viđen gost na EuroBasketima od 1993. do 2013. godine. To je izgledalo ovako: 1993., 1995., 1997., 1999., 2001., 2003., 2005., 2007., 2009., 2011. i ona najdraža u posljednje vrijeme, 2013. godina, kada je razbijeno „prokletstvo četvrtfinala“. Hrvatska je ponosno zasjela na četvrto mjesto, imala igrača u najboljoj petorci EuroBasketa (Bogdanović) i učinila ponosnim svakog Hrvata. Mnoštvo nastupa na europskim prvenstvima donijelo je Hrvatskoj iskustvo više. I baš zato, domaći teren, dvadeset godina od posljednje medalje – sve su to samo činjenice koje će našim košarkašima dati dodatni vjetar u leđa kako bi možda vidjeli Bogdanovića, Šarića, Tomića i društvo s medaljom oko vrata. Andrea Hitner