EUROPA 2013. - POŠTANSKA VOZILA - POŠTANSKI KOMBI

EUROPA – POŠTANSKA VOZILA (P)


Nastanak ljudske civilizacije i njezin napredak tisućljećima je nerazdruživo povezan s prijenosom vijesti i pošiljaka. Na razvitak tog segmenta ljudske djelatnosti zamjetno je utjecao razvitak prometa i stalna primjena novih prijevoznih sredstava.
Prvi organizirani prijenos vijesti i pošiljaka na našem području održavao se unutar rimske prometne organizacije cursus publicus, nastale u 1. stoljeću poslije Krista, čiji su temelj činile u svijetu poznate rimske ceste. Riječ je o mreži od oko 80 000 km uređenih cesta, 28 000 km plovnih rijeka i kanala te brojnih pomorskih puteva. Cursus publicus nije bio dostupan širem krugu korisnika, nego je bio ograničen na civilne i vojne državne dužnosnike. Prijenos vijesti obavljali su glasnici pješaci, konjanici i brodice, a za prijevoz pošiljaka i ljudi služilo je više vrsta zaprežnih kola (rheda, carrus, clabularis, carruca), koja su birana ovisno o udaljenosti, žurnosti, težini tereta, ali i broju te ugledu putnika. Uz ceste su bile smještene postaje za izmjenu konja (mutationes), kao i prenoćišta (mansiones) s radionicama za popravak kola. Brzina prometovanja iznosila je od 30 pa sve do 190 km dnevno.
Padom Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine urušava se i njegova poštanska organizacija. U srednjem vijeku prijenos vijesti obavljaju glasnici u službi vladara, Crkve, plemića, cehovskih udruženja te gradova. Srednjovjekovni glasnici uglavnom su bili pješaci ili konjanici te se nisu sustavno koristili vozilima.
Nakon velikih geografskih otkrića pojavljuje se potreba za brzim i dobro organiziranim prijenosom vijesti te prijevozom robe i putnika. Na potrebe vremena odgovara plemićka obitelj Taxis koja, zahvaljujući dobivenoj koncesiji, idućih stoljeća uspješno organizira redovite poštanske veze (s utvrđenim cijenama) za prijevoz pošiljaka i putnika te time postavlja temelje budućim europskim poštama. Istu ulogu imala je u Habsburškoj Monarhiji plemićka obitelj Paar sve do 1722. godine i podržavljenja poštanskog prometa.
Prva poznata kolna veza u povijesti europske pošte bio je poštohod Innsbruck – Beč iz 1505. godine.
Potreba obrane od Turaka povezana je i s nastankom prvoga organiziranog poštohoda na tlu Hrvatske, 6. travnja 1525. godine, koji je uvela austrijska vojna uprava na relaciji Graz – Celje – Jastrebarsko. No preduvjet za brzi tijek poštanskog prometa bile su kvalitetne prometnice, a one koje su imale iznimno veliko značenje za povezivanje Hrvatske sagrađene su u 18. stoljeću. Karolinška cesta, koja je povezivala Karlovac i Rijeku, dovršena je 1728. godine, a zbog održavanja poštanskog prometa njezinom trasom dobila je naziv Poštanska cesta. U međuvremenu, barun Von Lilien uvodi 1749. godine u Beču poštanski prijevoz kolima, poslije poznatim pod nazivom diližansa (franc. carrosse de diligence, brza kočija). Potkraj stoljeća završena je gradnja Jozefinske ceste, koja povezuje Karlovac i Senj, a njezinom gradnjom poboljšana je povezanost kontinentalne i primorske Hrvatske. Godine 1788. u unutrašnjosti je uspostavljen vozno-kolni poštohod između Karlovca i Zemuna. Diližansna veza Beč – Varaždin – Zagreb – Karlovac – Rijeka prometovala je svakodnevno od 1803. godine brzinom do 10 km/h.
U našim primorskim krajevima pod mletačkom upravom državna i privatna pošta prenosila se morskim putem na relaciji Venecija – Zadar – Kotor brzim lađicama zvanima gaeta i feluka. Između Zadra, Paga i Karlobaga postojao je 1797. godine i prijevoz skelom.
Izumom parnog stroja dogodio se revolucionaran obrat koji se snažno odrazio i na promet. Na kopnu prvenstvo preuzima željeznica, a na moru i rijekama parobrodi. Prva redovita parobrodska linija organizirana je 1818. godine na relaciji Rijeka – Venecija. U riječnom prometu prvi je Dunavom zaplovio parobrod „Karolina“ konstruiran u Osijeku. Željeznički promet u Hrvatskoj uspostavljen je 1862. godine prugom Zidani most – Zagreb – Sisak, a na kolodvoru se nalazio i poštanski ured.
U Zagrebu je 1893. godine prvi put uvedena dostava paketa na kućne adrese kolima, a poslije se kao dostavno vozilo spominje i bicikl. Prvi automobili uvedeni su u službu 1913. godine, a 1924. godine donesen je pravilnik o automobilskom poštanskom prometu. Godine 1930. spominju se 252 poštanska vagona, 228 automobila, 715 poštanskih kola, 410 konja, 484 pješaka i 80 biciklista. Tridesetih godina 20. stoljeća u zagrebačkoj Badalićevoj ulici, na mjestu nekadašnjih zagrebačkih spremišta za poštanska kola, sagrađena je poštanska autogaraža.
Nakon Drugoga svjetskog rata skromni vozni park iz prethodnog razdoblja proširen je vozilima koja su stigla u okviru pomoći UN-a. Uvoz novih poštanskih vozila (među kojima se ističe furgon Lupetto 25 talijanskog proizvođača Officine Meccaniche) počeo je tek krajem 50-ih godina 20. stoljeća. Domaći proizvođači, poput Zastave, IMV-a i Tomosa, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća predstavljaju nove modele među kojima su bili najzastupljeniji  kamionet Zastava 615, Zastava 620 ili pak motocikl Tomos Colibri T12. U to vrijeme, na oko 19 milijuna ljudi u tadašnjoj državi, u poštanskom prometu bilo je 930 automobila (443 teretna, 377 osobnih, 110 autobusa), 1061 motocikl, 2899 bicikala te 181 poštanski vagon.
Poštanska vozila odigrala su kroz povijest ključnu ulogu u ekspeditivnosti poštanskog prometa i dostupnosti poštanskih usluga, a istu ulogu imaju i danas.
 
 
Vesna Lipovac