EUROPA 2017 - VELIKI TABOR

VELIKI TABOR – plemićki grad obitelji Rattkay Veliki Tabor plemićki je grad iz doba feudalizma. To je jedan od najbolje očuvanih kasnosrednjovjekovno renesansnih burgova (feudalnih gradova) u Hrvatskoj. Posebnost Velikoga Tabora jest povezanost dvorca i pejsažnog okruženja kao primjer graditeljsko-pejsažne cjeline i dobro očuvanog krajolika nastalog u suživotu čovjeka i prirode. Nastanak i graditeljski razvoj Velikog Tabora uvjetovani su povijesnim okolnostima tijekom nekoliko stoljeća te do danas nije doživio značajnije promjene. Stvoren je osebujan identitet prostornih, pejsažnih i graditeljskih struktura. Sa svojim pripadajućim kulturnim krajolikom, Veliki Tabor svjedoči o feudalnom načinu života. Na širem području Hrvatskoga zagorja nema sličnog očuvanog primjera feudalnoga graditeljstva. Stambeni, gospodarski i obrambeni građevni sklop Velikoga Tabora svjedoči o graditeljskoj, feudalnoj i dvorskoj kulturi sjeverozapadne Hrvatske 15. i 16. stoljeća. Arhitektonsko-građevni sklop dvorca čine peterokutni trokatni palas (središnja stambena građevina, dvorište uokolo palasa te čvrsti izgrađeni prsten koji okružuje palas i dvorište, a čine ga četiri polukružne kule, ulaz i zidovi. Prevladavaju stilska obilježja kasne gotike s manjim renesansno-baroknim preinakama. Veliki Tabor se kao feudalni posjed (vlastelinstvo) u povijesnim dokumentima spominje od 15. stoljeća. Kao grad-dvorac izgrađen je početkom 16. stoljeća kao feudalni (plemićki) grad obitelji Ratkaj (Rattkay). U posjedu je te obitelji nepuna tri stoljeća – od 1502. do 1793., kada umire posljednji muški član obitelji. Od tada su se mijenjali vlasnici i korisnici sve do druge polovice 20. stoljeća. U dvorcu je 1981. godine osnovan Zavičajni muzej, a od 2001. Veliki Tabor je sastavnica institucije Muzeji Hrvatskoga zagorja, u čijem se sastavu nalazi još pet muzeja.