EUROPA - CIRKUSI - 2.

Marke su izdane u sutisku u arku od 20 maraka (10 x 2), a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC). Gledajući "izvana", očima gledatelja, cirkus je organizirani oblik zabave, struktura koja u sebi ujedinjuje životni dinamizam, dramatičnost i veselje. To je mjesto u kojemu homo ludens ozbiljno radi svoj svakodnevni posao. Snagatori, ekvilibristi, akrobati, klaunovi, dresirane životinje, asistenti, gutači vatre, jahači konja i slonova, krotitelji najljućih zvijeri koje skaču kroz goruće obruče...predstavljaju strukturu slobode koja je sebi zadala organizirani oblik ponašanja. Gledajući pak "iznutra" to je mukotrpan, dugogodišnji rad, nebrojeno puta ponavljana vježba ili cirkuska točka, seljakanje s jednog mjesta na drugo, nomadstvo, ali i nadasve struktura odgovornosti u kojoj se ponekad nosi "glavu u torbi" - primjerice vlastita se glava stavlja u razjapljene ralje zvijeri ili se na velikom visinama na razapetoj žici stavlja život na kocku. Jer krivi potez, lošija procjena, trenutak nepažnje i nesabranosti može koštati teških posljedica i poneke tragedije. To je težak posao. Cirkus je i djetinjstvo svijeta. U rimskom vremenu (cirkus-krug) riječ je o solidno građenoj kamenoj građevini namijenjenoj zabavi, igrama i takmičenjima, ali i manje veselim odlukama o životu i smrti gladijatora o čemu odlučuje spušteni ili uzdignuti palac gledatelja. U novije vrijeme kamene građevine zamijenjene su šatorima, a same su igre i cirkuske točke postajale, bez obzira na sve opasnosti, nevinijima i bezazlenijima. Osnivačima modernoga cirkusa smatraju se izvjesni Philip Astley u Engleskoj i Antonio Franconi u Francuskoj s kraja XVIII. stoljeća kada cirkus i teatar predstavljaju najmasovniji organizirani vid zabave. Akrobati, divlje zvijeri, klaunovi, skečevi i "tikovi", poretkom točaka i slijedom događaja stvaraju napetu dramaturgiju koja završava efektnom točkom koja budi strepnju, divljenje ili pak olakšanja. Kao zgusnuta struktura on kontrapunktira svakodnevnosti i običnosti, zgušnjava u nekoliko trenutaka kumulativne točke najviše životne ekspresije i napetosti. Pozornica s elementima teatra, plesa, romantičarskih junačkih podviga, smijeha i straha, pozornica je za odraslu i neodraslu djecu. Cirkus Medrano, Renz, Orfej, Buffalo Bill, Cirque Carré...braća Fratellini, trio Codonas...slavne su figure nomadskih kupola lelujavih platnenih "Panteona" koji se seljakaju iz mjesta u mjesto, kako bi, iznova, na nekoj pustopoljini, ledini ili nekom perifernom trgu uzdigli svoj veličanstveni svod. Brojni su slikari i umjetnici slikali cirkuse ili njihove protagoniste. Od našeg M. Kraljevića do F. Šimunovića, od E. Degasa do E. Noldea, od F. Goye do G. Rouaulta, od P. Picassa do M. Uzelca, od J. Ensora do J. Miroa, od E. Tomaševića do P. Signaca i Toulouse-Lautreca, od filmskog genija F. Fellinija (njegovih Klaunova) do našega Z. Boureka... To je tema koja se javlja kao poticajni i inspirativni temelj brojnih djela europskih i naših umjetnika - djela od kojih su neka u povijesti slikarstva ili filma najviši i gotovo antologijski primjeri stvaralačke invencije i kreacije, čovjekove tragedije i komedije...