EUROPA – NACIONALNA ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA, POSUDA U OBLIKU PTICE IZ VUČEDOLA – tzv. Vučedolska golubica

Svakako najpoznatiji nalaz i simbol vučedolske kulture je posuda u obliku ptice, uvriježena naziva Vučedolska golubica. Ta je posuda nedvojbeno primjer zanatske vještine keramičara istančanog umjetničkog dara, ali i važan religijski simbol. Rijedak je to nalaz životinjske plastike vučedolske kulture, najmlađe i najatraktivnije bakrenodobne kulture slavonsko-srijemskog prostora. Posuda predstavlja stiliziran prikaz ptice s naglašeno voluminoznim tijelom osovljenim na tri ravne, čepaste nožice. Leđa, rep i prsa bogato su ukrašeni rovašenim ornamentom ispunjenim bijelom inkrustacijom, koja je i danas djelomično sačuvana. Nađena je 1938. godine tijekom istraživanja položaja Gradac na Vučedolu blizu Vukovara, eponimnom lokalitetu te kulture, značajnoj točki na arheološkoj karti Europe. To je keramička šuplja posuda, u koju bi stalo oko pola litre tekućine. Pretpostavlja se da se za religijskih svetkovina, pri izvođenju nekih rituala u njoj držala tekućina, možda halucinogena. Međutim, oprečna su mišljenja koju vrstu ptice prikazuje; pa jedni tvrde da se radi o golubici, a drugi o jarebici, a i jedna i druga ptica zastupljene su u simbolici i vjerovanju nositelja vučedolske kulture. Male ptice, pogotovo golubice od davnina su bile pratioci Velike Majke, Velike Božice – ženskoga božanstva s mnogo imena, koja utjelovljuje obožavanje plodnosti i zemlje. Jarebice su povezane s muškim božanstvima i s metalurgijom. One, naime, u opasnosti glume da šepaju, a ta ih hromost najviše povezuje s hromim kovačem Hefestom. Vučedolska kultura razvila se na slavonsko-srijemskom prostoru krajem bakrenoga doba (2900.–2500. pr. Kr.), odakle se proširila po europskom tlu, na područja današnje srednje Europe. Vučedolska je kultura ponikla u vrijeme kada u Mezopotamiji dolazi do prve pojave pisma, da bi svoj vrhunac moći dosegla u razdoblju nastanka megalitskih kultura zapadne Europe. Temelj njenog prosperiteta zasniva se na razvijenom stočarskom i lovačkom gospodarstvu, koji je stvaranjem i akumuliranjem viškova omogućio razvoj novih zanata. Visoko razvijena metalurgija bakra predstavlja vrhunac tehnologije onoga doba te se smatra pokretačem razvoja zajednica, dok su rituali vezani uz nju snažno utjecali te oblikovali duhovni život zajednice. Uz majstore ljevače, svoj su pečat vučedolskoj kulturi dali i keramičari učinivši je prepoznatljivom po svom karakterističnom stilu ukrašavanja mnoštvom razrađenih motiva ispunjenih, najčešće bijelom, inkrustacijom, što se najbolje ocrtava upravo u posudi u obliku ptice, tzv. Vučedolskoj golubici. Jacqueline Balen, dr. sc. muzejska savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu