EUROPA PRAZNICI - ZIMA

Motivi: praznici na moru i praznici na snijegu O odmoru ili bolje rečeno o umijeću odmaranja postoji cijela enciklopedija iskustva koja od turističkih vodiča do terapijskih poduka i liječničkih savjeta preporučuju načine i oblike čovjekova odmaranja. Isplanirati svoj odmor postaje ozbiljnom i zahtjevnom zadaćom. To je prepušteno osobnoj volji ili snažnim sugestijama neke turističke agencije koja više vodi brigu o vašem širenju znanja i upoznavanju nepoznatih krajeva nego o odmaranju vašeg tijela u hladovini nekog bora. Riječ je dakako o aktivnom i pasivnom odmoru. Rekreacija, trčanje, igranje pola ili golfa, veslanje plivanje, jedrenje... može biti i naporno ali se poradi agonalnoga principa mora shvatiti odmorom (aktivnim) pošto naznačuje dinamičku promjenu čovjekove uobičajene i zamarajuće svakodnevice. Ima dakle odmora i «odmora». Za komadić prostora, mira i sunca treba se lomiti kilometrima. Kolone automobila koje u ljetnim mjesecima nalikuju migracionim i invazijskim silama, vrućine, nervoza vozača... scenografija su i dekor današnjih odmora. U sliku odmora svakako ne spadaju jurnjave po autocestama ili po supermarketima a ponajmanje košnica sumnji koja ide za nama, kada jednom, nakon i tragikomičnih priprema, krenemo na put. Jesmo li što zaboravili? Jesmo li sve zaključali? Jesmo li ostavili poluotvorene prozore ili smo ih spustili (što nije dobro jer neželjeni uljez može zaključiti da nema nikoga kod kuće)? Jesmo li povjerljivoj osobi dali na brigu naš poštanskih sandučić da ga iz istoga razloga opreza svakodnevno prazni? Veliki broj dana naših odmora nose traumatske i frustrirajuće znakove kojih se niti u nekom zemaljskom raju ne uspijevamo osloboditi. Želimo reći da odmor ovisi o nama samima a manje o mjestu na koje dospijevamo. Znamo, naime, ljude koji se s odmora vraćaju umornijima nego prije njega. Kao da su služili kaznu na «Golom» ili na Alcatrazu! Ako svakodnevni naš život predstavlja, a predstavlja! splet tuđe a tek manjim dijelom i vlastite volje, odmor ponajbolje možemo sami isplanirati. Pod sjenom bora ili smokve treba se (kao i ova poštanska marka) pomalo vratiti prvobitnim turističkim slikama koje po moralističkom katekizmu zazivaju vraga a po hedonističkom Amora, starim razglednicama s djevojkama u čednim kostimima i s bojadisanim i retuširanim zalazima sunca te s krasopisnim tekstovima poput «Pozdrav s Jadrana» ili «Pozdrav s Raba» itd. I svi predmeti napojeni svjetlošću starinska su metafora ali i danas poželjni arhetipovi odmora koji podrazumijevaju čovjeka na «lingištulu» izvan tragičnih slika venecijanske plaže T. Manna. Jer to nije kitnjasto govorenje o moru i suncu, ljetnim lahorima koja miluju vruću kožu tijela. To nema nikakve jeftinoće jer su i Jadran i Mediteran – ta «maternica čovječanstva i kolijevka civilizacija (Magris) posve dovoljni za mudrost istinskog odmora i iskrcavanja naših umora. To je mjesto na kojem sami sebi trebamo ispričati svoju jednostavnu i iskrenu priču o svojem životu koja završava upitnikom (kako dalje), a puno rjeđe s uskličnikom. A što se tiče našega mora, hrvatskoga Jadrana to je još uvijek krajolik u kojem sve naše prenapregnutosti mogu biti ublažene ili nestati. I premda je teško i sve teže pronaći komadić mira u nekoj uvali koje ne poznaju graditeljske nakaze ili zamućena gojilišta velikih riba, još uvijek je hrvatska obala prostor pastorale i djelić izgubljenoga europskoga raja.