EUROPA – UGROŽENE ŽIVOTINJSKE VRSTE, tetrijeb gluhan

TETRIJEB GLUHAN Tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) naša je najveća šumska koka. Podrijetlo vuče još iz ledenog doba. U Hrvatskoj živi na Velebitu i u Gorskom kotaru, u miješanim i crnogoričnim šumama vršnih dijelova planina iznad 1000 metara nadmorske visine u kojima nalazi zaklone na granama starih stabala i izobilje hrane. Na globalnoj razini, zbog velikog područja rasprostranjenosti, svrstan je u najmanje zabrinjavajuće vrste, ali s trendom pada brojnosti zbog klimatskih promjena, nestanka i promjena u staništu, turizma, naleta mladih ptica na dalekovode te zbog previše grabežljivaca poput lisica, kuna, vrana, ali i krivolova. Zbog opadanja brojnosti populacije tetrijeba gluhana u Hrvatskoj je strogo zaštićen i smatra se ugroženom vrstom. Od nekadašnjih 177 poznatih pjevališta u našoj zemlji aktivno je svega desetak, a pjevajućih mužjaka ima tek nešto više od stotinu. Pjevališta su važna zbog parenja nakon kojeg se tetrijebi razilaze. S proljećem mužjak zorom izlazi na šumsku čistinu kojom se koristi za svoje „pjevanje“ (različiti tipovi glasanja – „škljocanje“ i „brušenje“), širi lepezasti rep i nakostriješi bradu te postaje neoprezan. Tetrijebi se hrane pupoljcima, mladim iglicama, sjemenkama, šumskim plodovima i bobicama, a za mlade je važna i hrana životinjskog podrijetla – kukci, puževi, pa i sitni kralježnjaci. Teže do pet kilograma, a narastu i do 85 cm dužine. Mužjaci imaju raskošno perje: zelena prsa, smeđa leđa, a glava, vrat i trbuh su crne boje. Ženke imaju neupadljivo perje crvenkasto sive boje s crnim prugama. Perje prekriva noge sve do prstiju (zimi je ono izrazito dugačko) na čijim rubovima ujesen izrastaju nekoliko milimetara duge rožnate resice koje poput krplji povećavaju površinu stopala, pa tetrijeb manje propada u snijeg. Resice ljeti otpadaju. Snažni, tupi nokti služe za iskapanje hrane iz zemlje i ispod snijega. mr. sc. Marijana Vuković i Renata Brezinščak, dipl. ing.