GODINA DIJALOGA MEĐU CIVILIZACIJAMA RAS

Marka je izdana u arku od 20 maraka, a izdat će se i prigodna omotnica prvog dana (FDC). Marka je posvećena godini koju su Ujrdinjeni narodi proglasili godinom dijaloga među civilizacijama. Svjetska poštanska udruga provela je natječaj za odabir jedinstvenog dizajna marke, koji izdaje i Hrvatska pošta. Smisao kulture dijaloga među civilizacijama tijekom povijesti oduvijek je bio jasan. Upoznati Drugoga kao svojeg bližnjega znači biti uzdignut iznad predrasuda i idola zavičaja. Otvorenost spram svjetova različitih od "mojeg" dvorišta izaziva dvostruke osjećaje: tjeskobe i zadovoljstva. Dijalog među civilizacijama otuda nije nametnuta obveza nacionalnim kulturama. To je nužnost odgovornosti spram čovječanstva. Dijalog je pretpostavka istinske slobode čovjeka kao pojedinca. Na tom temelju nastaju kolektivni svjetovi razlika i jedinstva. Ne postoje više, ako su ikad i postojale, zatvorene civilizacije bez prelijevanja ideja, bez učenja od Drugoga, bez sudbinske povezanosti s njime. Povijest civilizacije pokazuje nam kako se dijalog među narodima od iskona preobražavao iz suživota i mira u ratne sukobe. Na kraju XX. stoljeća, kao prostoru-vremenu globalne sudbine čovječanstva, riječi poznate iz svih velikih monoteističnih religija - kršćanstva, budizma i islama - poput tolerancije, mira, ljubavi, praštanja, slobode, savjesti postale su istodobno puke fraze, ali i znakovi smisla ljudskoga govora kao očitovanja ljudskoga dostojanstva. Svjetske civilizacije ne utemeljuju se na religijskim i ideološkim razlikama. One su iznad zlouporabe vjere i nacije. Univerzalnost ljudskih prava, tolerancija razlika među ljudima, kultura mira nisu tek novovjekovna načela svakog prosvijećenoga društva koje teži ideji vječnoga mira, kako je Kant utopijski zamišljao ideju moralnoga napretka čovječanstva. "Ne postoji put do mira: mir je put", govorio je Mahatma Gandhi. Samo ona politika koja će konačno na globalnoj razini postaviti pitanje svrhe ljudskoga života izvan svih ograničenja u ime nacije, spola, rase, ima izgleda uzvisiti se iznad niskosti amoralnih sredstava na čemu počiva moderna politika. Zato je svaka moguća najava sukoba svjetova, pa makar bila rođena u futurističkome umu znanstvenika-opsjenara koja realistički opisuju događaje u svijetu, proročanstvo neodgovornosti i cinizma. Kad je dolazio na dvor Kublaj-kana, hrvatski moreplovac i kulturni misionar Marko Polo nije dolazio s nakanom preobraćenja mitskoga cara na kršćanstvo. Sufijski mistici i genijalni arapski filozofi poput Ibn Khalduna i Avicene sačuvali su drevnu mudrost Zapada preoblikujući Aristotelove ideje u vlastite misaone sustave. Dijalog među civilizacijama u doba globalne otvorenosti mukotrpan je nauk skrušenosti i uzvišenosti. Razumjeti drugoga, poštujući njegove razlike, nije moguće bez međusobnoga uvažavanja. Kad govorimo o dijalogu među civilizacijama na početku III. tisućljeća, tada ne želimo ostati zatočeni patetičnim govorom koji nikoga ne obvezuje i koji ništa ne prekoračuje. Iz istinskoga dijaloga partneri izlaze pročišćeni i drukčiji. On je poput katarze. Oslobađanje je predrasuda, sposobnost učenja za budućnost kozmopolitske sudbine čovjeka. Civilizacije su opće dobro čovječanstva, kulture pak poseban slučaj identiteta država-nacija. Samo u dijalogu civilizacija kulture mogu opstati kao žive baštine pamćenja. Sve drugo je praznina zaborava, prvi korak do strahotne mržnje zakrinkane "svetim ciljevima".