GROF JANKO DRAŠKOVIĆ

Grof Janko Drašković Grof Janko Drašković (Zagreb, 1770. – Radkersburg, 1856.) bio je hrvatski preporoditelj i političar. Obrazovao se privatno i studirao je filozofiju i pravo u Beču. Bio je vrlo obrazovan i poliglot. Za boravka u Parizu 1808. stupio je u slobodnozidarsku ložu Philanthropes réunis. Vojnu službu napustio je 1792. zbog ozlijede noge, a aktivirao se u protunapoleonskim ratovima i stekao čin pukovnika. Od 1792. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Od 1825. više je puta izabran za zastupnika u zajedničkom Ugarskom saboru i suprotstavljao se mađarskim nastojanjima za ograničavanjem hrvatske autonomije i nametanjem mađarskog jezika. Njegovo najvažnije djelo, Disertatia iliti razgovor (Karlovac, 1832.), prva je politička brošura na hrvatskom jeziku, na štokavskom narječju. U njoj je prvi iznio cjelovit politički, društveni, kulturni i gospodarski program postupne preobrazbe hrvatskog društva po engleskom i mađarskom uzoru. Založio se za samostalnu vladu Hrvatske, ostvarenje njezine teritorijalne cjelovitosti, uvođenje narodnog jezika (štokavskog) kao službenog te gospodarske i prosvjetne reforme u cilju poboljšanja feudalnog društva. Taj program konzervativne modernizacije prihvatila je mlada inteligencija građanskog podrijetla i postao je političkim, socijalnim i kulturnim programom preporodnog pokreta, a Drašković ga je, kao hrvatski zastupnik, branio u Ugarskom saboru 1832. – 1836. i širio u višim slojevima u Hrvatskoj. Uz Gaja je postao vođom preporodnog pokreta. Napisao je nekoliko domoljubnih pjesama koje su objavljene u Danici ilirskoj. U djelu Ein Wort an Illyriens hochherzige Töchter (1838.) kritizirao je prihvaćanje njemačkog jezika i kulture u hrvatskih žena iz viših slojeva i potaknuo ih na odgoj djece u domoljubnom duhu i na hrvatskom jeziku. Sudjelovao je i u izgradnji temeljnih institucija preporodnog pokreta – Čitaonice ilirske, Narodnog muzeja, Matice ilirske (bio je njezin predsjednik od 1842. do 1851.), Narodnoga kazališta i Gospodarskoga društva. dr. sc. Vlasta Švoger Hrvatski institut za povijest, Zagreb