HRVATSKA ETNOGRAFSKA BAŠTINA - DRAGANIĆ - POKUPLJE (0. DOTISAK)

Ono što nazivamo narodnom umjetnošću rezultat je duljeg, usporenog vremena. Povijest su uvijek stvarali pojedinci, pa tako i umjetnost. Ali ona se polagano taložila u svijestima, ležala sklupčana dulje od prolaska događaja, u međusobno nepovezanim brdima i dolinama, preko sedam rijeka i sedamdeset i sedam gora. Budući da nam je zemlja veoma raznolika, posjedujemo golemo blago te spore povijesti. Svjesni njegove vrijednosti, kao i njegove hlapljivosti, dajemo mu danas biljeg – zadaću biljega identiteta. Zaista, mnogo toga imamo; ali, kako kaže pjesnik, «još je tamo, još je tamo po nekima sa ponosom» – i imat ćemo dotle dok se budemo imali ponosito. Ova serija maraka Hrvatske pošte je prilog u tom smislu. Nastavljajući seriju «Hrvatska etnografska baština», Hrvatska pošta poseže u neizmjernu riznicu koja svakako spada među birano blago ovoga svijeta. Često nesvjesni onoga što posjedujemo, puštamo da propada na svjetlu ili životari u tami. Svjetlo je pak potrebno za divljenje: ovim šarama, ovim bojama, ovim laticama nepropadljiva vrta koji odolijeva sušama i kišama, snjegovima i stoljećima. Svakako nam je narodna baština sačuvala mnogo od onoga što je povenulo u mijenama visokih stilova. U tom skrovitom vrtu još se rastvaraju tulipani koji su bili predmet opsjednutih želja sedamnaestoga vijeka. Rastu barokne ruže i bidermajerske ružice, upleću se romantične potočnice i secesijski ljiljani. U povijesti svijeta postojao je kodirani jezik cvijeća. Svaki cvijet, svaka boja imali su svoj točan smisao i značenje. Naizgled bezazlena kitica sadržavala je čitljivu poruku. Danas su se izgubile nijanse, ali je cvijeću ostala uloga posredovanja ljubavi i zahvalnosti. Koliko ljubavi i zahvalnosti na ovim nošnjama od Draganića u Pokuplju, preko dubrovačkog primorja natrag u Međimurje i Posavinu! Gotovo bijelo na bijelom, nježno cvijeće Pokuplja veže se s dubrovačkim grančicama koje su precizno iscrtane poput isopa. Sočne međimurske ruže mirišu koliko su zrele i pune. Pokupskoj bjelini na kraju odgovara crna podloga Posavine, gdje se filigranski obrisi čaški ocrtavaju kao kad oko zažmiri od prejake rasvjete. Narodna baština obuhvaća sve oblike i razmjere života. Ipak, lijepo ju je ponuditi u obliku cvijeća: krhki i prolazni poput njega, berimo ga pogledom, danas, dok postojimo, sretni što postojimo. Željka Čorak