HRVATSKA ETNOGRAFSKA BAŠTINA - ZLARIN

Zlarin je otočić šibenskoga arhipelaga koji još nazivaju i „otok koralja“ jer se od 15. stoljeća ovdje razvijao lov i obrada bijelih i crvenih koralja. Iako malen površinom, otok je značajan po svojim povijesnim spomenicima. Jedan od važnijih je matrikula pučke bratovštine crkve Gospe od Rašelja pisana na čakavštini iz 1456. godine. Još sedamdesetih godina na Zlarinu su starije žene bile odjevene na isti način kakav je zabilježen na slikama s početka 20. stoljeća. Temeljno ruho čini duga platnena košulja, a kao gornji dijelovi odjeće modri ili crni prsluk s crvenim obrubima te duga nabrana suknena suknja od vunene tkanine smeđe ili crne boje, često s crvenim optokom iznad poruba. Suknja se na prsima jako steže i produžuje u naramenice od crvene vrpce pa pripada tipu tipične mediteranske zvonolike suknje s poramenicama. Oko pasa nabori su učvršćeni šarenim vunenim pojasom za koji se zaticao rupčić. Udane žene glavu su povezivale bijelim rupcem, a djevojke su nosile pletenicu s uvijenom crvenom vrpcom ovijenu oko glave. Život na hrvatskim otocima i jadranskom području bio je skroman, ali je zbog trgovine i pomorstva od najranijih razdoblja slijedio modne trendove koji su se očitovali i u nakitu. Mlađe žene i djevojke kite se zlatnim i srebrenim nakitom s umetnutim poludragim i dragim kamenjem. Nakit su izrađivali vrsni domaći i strani majstori u starim tehnikama lijevanja, cizeliranja, filigrana, granulacije, umetanja. Zbog svoje vrijednosti nakit je nasljeđivan s generacije na generaciju unutar uže i šire obitelji. Najviše su nošene raznoliko oblikovane naušnice te vratni i prsni nakit koji čine kraće ili dulje zlatne ili koraljne ogrlice s privjescima, zatim broševi i ukrasne igle kojima se obično zatvarao prsni otvor na košulji.