HRVATSKA FAUNA 2011. - SMEĐI MEDVJED

Autor fotografije Smeđeg medvjeda je Đuro Huber. U Hrvatskoj živi smeđi medvjed (Ursus arctos), jedna od 8 vrsta medvjeda u svijetu. Svrstava se u red zvijeri (Carnivora) i porodicu medvjeda (Ursidae). Iako zvijer, smeđi medvjed oko 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljava biljnom hranom, a udio od 5% životinjskih bjelančevina u hrani medvjeda sastoji se uglavnom od beskralješnjaka i lešina većih životinja. Od biljne hrane u proljeće i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti im se pridružuju razni mekani plodovi, a u jesen i plod bukve kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti. Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju 100 – 130 kg, a mužjaci 150 – 200 kg, s tim da neki primjerci dosegnu i 300 kg. Tijekom godine masa iste odrasle jedinke može odstupati za više od trećinu: najveća je u kasnu jesen pred brloženje, a najmanja početkom ljeta, odnosno krajem sezone parenja. Tijelo je pokriveno dugom dlakom i gustom poddlakom koja je pretežito smeđa, s tim da je po hrptu često tamnija, pa i crna. U hodu medvjedi dodiruju tlo cijelim tabanima, baš kao i čovjek. Na prstima nogu su pandže koje su na prednjim nogama posebno duge (oko 5 do 6 cm) i snažne. Njima medvjed raskopava zemlju, trule panjeve i mravinjake, okreće kamenje, ubija i kida plijen. Zubalo ima sva obilježja zvijeri s karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima. U studenom medvjed priprema brlog. U našim područjima većina brloga je u manjim šupljinama stijena koje medvjed kopanjem prilagodi svojim potrebama. U brlogu medvjed pripremi ugodan ležaj od suhe trave, lišća ili grančica. Medvjed u brlogu zapada u zimski san (hibernaciju) te ništa ne jede i ne pije više od tri mjeseca. Ipak, pojedine se jedinke mogu naći aktivne cijele zime. Medvjedi se pare u razdoblju od kraja svibnja do polovine srpnja, a mladi medvjedići se rađaju u siječnju prilikom brloženja. Medvjedice rađaju od jednog do četiri mladunčeta mase samo oko 350 g, koji su slijepi i gotovo bez dlake. Hrani ih iznimno kvalitetnim mlijekom s oko 22% masti i 12% bjelančevina. S majkom provedu cijelu prvu godinu života i sljedeću zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1,5 godine, kad se majka u svibnju i lipnju ponovno pari. Naši medvjedi su spolno zreli u dobi od tri do četiri godine, a u prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina. Na oko 12.000 km2 Gorskog kotara i Like živi oko 1000 medvjeda. Medvjed je danas u Hrvatskoj u statusu lovne divljači, te se izvan zaštićenih područja njime lovno gospodari. Ograničena veličina raspoloživog staništa i velik prostor potreban za život svakog medvjeda onemogućavaju znatnije povećanje populacije, i to u biološkom pogledu uvjetuje status rijetke vrste. Najmanji životni prostor za pojedinog medvjeda je oko 250 km2, a stanište ne smije biti razdijeljeno prometnicama i drugim ljudskim utjecajima. Tako je na novim autocestama kroz staništa medvjeda sagrađeno i više posebnih prijelaza, zelenih mostova. Šume u kojima žive medvjedi nisu opasnije mjesto za čovjeka od gradskih ulica. Treba znati da se medvjedi boje ljudi i izbjegavaju ih, ali ne vole iznenađenja. Majka medvjedica se jako brine za svoje medvjediće. Zato nemojte utjecati na ponašanje medvjeda donošenjem hrane ili unošenjem nemira, nemojte iznenaditi medvjeda ili mu se približavati, ali isto tako nemojte ni bježati od njih. U Hrvatskoj se medvjede istražuje od 1981. godine putem radiotelemetrije i na druge načine na Plitvicama, Risnjaku i Velebitu, a u novije vrijeme i genetički. Đuro Huber