HRVATSKA FAUNA 2013. - VODOZEMCI - ČOVJEČJA RIBICA

ČOVJEČJA RIBICA
 
Unatoč imenu, čovječja ribica ili Proteus anguinus (Laurenti 1768) ne pripada skupini riba, nego vodozemaca. Pridjev „čovječja” u nazivu dobila je zbog kože ružičaste boje nalik na ljudsku. Naseljava samo slatku vodu krškog podzemlja Dinarida zbog čega je endem dinarskoga krša. Budući da je neobična izgleda, u prošlosti se vjerovalo da je čovječja ribica zmajevo mladunče. Iako je pravi podzemni vodozemac, može se naći i na površini na koju je izbaci bujica podzemne vode. Dobro je prilagođena specifičnomu podzemnom svijetu. Oči su joj zakržljale te su pokrivene slojem kože, dok su joj druga osjetila osobito razvijena. Kemoreceptorima može detektirati male količine hrane, istančano osjetilo sluha u uhu pojačano je bočnom prugom osjetljivom na vibracije, a posjeduje i ampulatorni organ kojim osjeća električno polje. Hrani se ličinkama kukaca, puževima i rakušcima. Zanimljiva je činjenica da ova životinja, tako dobro prilagođena podzemnom svijetu, izložena vanjskim utjecajima može potamniti i razviti osjetilo vida.
čovječja ribica jedinstvena je po mnogočemu. Ona je vodozemac koji najduže živi − može doživjeti oko 100 godina. Zauvijek ostaje mladolika jer cijeli život zadržava izgled ličinke. Takva pojava naziva se neotenijom i kod čovječje ribice uočljiva je po crvenim vanjskim škrgama. Jedini je europski vodozemac prilagođen životu u podzemlju. Duga oko 30 cm, najveća je špiljska životinja u svijetu. čovječja ribica je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, a na globalnoj razini smatra se ugroženom vrstom.

Anđela Ćukušić