HRVATSKA FAUNA 2007. - RAKOVI - ŠKAMP

Škamp (Nephrops norvegicus Linnaeus) Škampi spadaju u porodicu Nephropidae – hlapovi (sekcija Astacida, podred Reptantia – puzači). Žive na mekanom dnu Atlantskog oceana (od Islanda na sjeveru do Portugala i Maroka na jugu), Sredozemnog mora i Jadranskog mora. U Jadranu su najgušće populacije zabilježene uz otok Jabuku, u Velebitskom kanalu, na Kvarneru i Kvarneriću. Žive na dubinama od 200 do 800 m, ali ih se može naći i u plićim dijelovima, npr. zabilježeni su i na dubinama manjim od 20 m u jezerima povezanim s morem u Škotskoj. Kopaju rupe (skloništa) u muljevitu dnu u kojima borave. Rupe su promjera 10 cm, duge oko jedan metar, a zadiru od 20 do 30 cm u dno. Rakovi u nastambama borave tijekom dana, a u sumrak izlaze u potragu za plijenom (hranom). Na većim dubinama, s manje svjetlosti, rakovi su aktivni i danju. Ne migriraju i pokazuju teritorijalno ponašanje, agresivno braneći svoju rupu. Po dnu se kreću hodajući, ali su i dobri plivači. Škampi su solitarni predatori koji se hrane uglavnom mekušcima i drugim rakovima, ali jedu i strvine. Iako žive samotno, ponekad mogu dijeliti istu nastambu s drugim škampima. Gustoća populacije ovisi o fizičkim osobinama dna (je li pogodno za kopanje rupa), o klimi (temperaturi vode i jačini valova), o izlovu na određenom području i sl. Osim što su predatori za životinje manje od sebe, oni postaju plijen mnogih riba (npr. bakalara, raži, morskih mački). Tijelo škampa je vitko, narančasto-ružičaste boje, izduženo i bočno spljošteno. Glava i prsa su povezana u nesegmentirani glavopršnjak, dok se rep sastoji od dobro vidljivih kolutića, a završava repom nalik lepezi koja pomaže pri plivanju. Prva tri para nogu na prsima nose kliješta, a prvi par kliješta je uzak i vrlo dugačak te postrance nosi red trnova. Oči su im velike, crne i smještene na pomičnom dršku. Ženke narastu do 17 cm, a mužjaci do 25 cm. Ne rastu kontinuirano, nego nizom presvlačenja – odbacuju stari oklop i dok su mekani narastu u dužinu pa im zatim oklop opet očvrsne. Prirast po presvlačenju ovisi o brojnim čimbenicima (temperaturi vode, dostupnoj hrani, gustoći populacije, starosti raka), pa se ne može sa sigurnošću procijeniti na temelju veličine životinja koliko je ona stara, ali se zna da se veće jedinke presvlače jednom godišnje, a manje više puta. Poznato je da mogu doživjeti starost i do 15 godina. Razmnožavaju se jednom godišnje, obično u ljeto. Neposredno prije parenja se presvlače, a mužjak oplodi ženku dok joj je oklop još mekan nakon presvlačenja. Nakon što su jaja oplođena, ženka ih nosi pričvršćena 8 do 9 mjeseci na nogama plivalicama i više-manje boravi u svojoj nastambi. Činjenica je da se iz svih jaja (njih oko 1000) ne izlegnu ličinke, čak 32 do 51 % jaja bude izgubljeno tijekom inkubacije. Razlozi tomu su različiti: od loše pričvršćenosti za noge plivalice, napada predatora, do bolesti i sl. Veće ženke iznose više jaja do kraja inkubacijskog perioda, tj. proljeća iduće godine. Ženke koje se nisu razmnožavale imaju sposobnost resorbiranja jaja u jajnicima i tako recikliraju mnoštvo hranjivih tvari i energije. Isto tako se zna da veće ženke proizvode više jaja, pa je i njihov reprodukcijski uspjeh obično veći. Ličinke se legu od travnja do lipnja kad ženke izlaze iz skloništa. Ličinke se obično zadržavaju nedaleko od roditeljskih populacija. U Jadranskom moru su ličinke škampa u planktonu zabilježene u kasnoj zimi, od siječnja do travnja. Škampi na svojem tijelu mogu nositi različite epibionte, a zanimljivo je da je u prosincu 1995. godine iz čeljusnih nožica škampa izolirana komenzalska vrsta Symbion pandora, za koju je kasnijim analizama utvrđeno da je prvi i, za sada, jedini pripadnik novog koljena u životinjskom carstvu nazvanog Cycliophora. Ivana Maguire