HRVATSKA FAUNA 2011. - SREDOZEMNA MEDVJEDICA

Fotografije upotrijebljene za oblikovanje marke Sredozemna medvjedica dobivene su iz arhive «Grupa Sredozemna medvjedica» – Udruge za istraživanje i zaštitu prirode, fotografa Giannija Pecchiara. Sredozemna medvjedica (Monachus monachus, Hermann 1779) pripada redu perajara (Pinnipedia), porodici tuljana (Phocidae), rodu morskih medvjedica (Monachus). Danas još živi u manjim skupinama po Sredozemlju i Atlantiku uz obalu Mauritanije – Maroka. Ukupna populacija broji oko 350 jedinki, živi u manjim izoliranim skupinama od 5 do 7 jedinki, o čijoj se biologiji još nedovoljno zna. Zbog svoje osjetljivosti, rijetkosti i kritičnog statusa ubraja se među deset najugroženijih sisavaca svijeta. Zadržava se na području okota i koristi se špiljama tog područja kojih je unutrašnjost šljunčano žalo ili kamena ploča. Nekad je u Jadranu obitavala populacija od šezdesetak jedinki, a danas je taj broj smanjen na dvadesetak jedinki. Lokalni hrvatski nazivi za sredozemnu medvjedicu su morski čovik, medvid, morski fratar. Sredozemna medvjedica prvi je put znanstveno opisana 1779. godine na temelju lešine nađene kod Osora, otok Cres. Sredozemna medvjedica je prilagođena životu u moru. Nema uški, stražnje peraje ne može okrenuti prema naprijed nego su uvijek ispružene straga, pa se nespretno kreće po kopnu, no zbog hidrodinamičkog oblika se vrlo vješto i brzo kreću u moru. Sredozemna medvjedica ima velike okrugle oči i 30 oštrih zuba. Na prednjim perajama ima dobro razvijene pandže, dok su na stražnjima one znatno manje. Za razliku od mladunaca, odrasla medvjedica ima gustu, kratku i krutu dlaku sivkasto smeđe boje. Oko širokih nozdrva i iznad oka rastu velike i svjetlije krute opipne dlake. Sredozemna medvjedica duga je dva do tri metra, a može težiti i do 400 kg, tako da je najkrupnija životinja u porodici tuljana. Vanjštinom se ne razlikuje po spolu. Ženka je spolno zrela u dobi od pet, a mužjak od sedam godina, a pare se i hrane samo u moru. Trudnoća ženke traje 10 do 11 mjeseci, tako da svake druge godine rađa po jedno mladunče dugo 60 do 80 cm i mase 40 do 60 kg. Mlado siše 10 do 18 tjedana. Prvih dana nakon okota mladunče je stalno na suhom i potpuno ovisi o majci. Sredozemna medvjedica živi do 40 godina, hrani se glavonošcima, rakovima i mekušcima. Na dan pojede 10 do 12 kg hrane. Za odgoj mladunaca i odmaranje sredozemnoj medvjedici služe pogodne podmorske špilje, gdje ih ljudi ne uznemiruju. Sustavnim istraživanjima staništa pučinskih otoka Jadrana te njihovim snimanjem utvrđeno je da u njima borave medvjedice. Analizom dojava, najčešće je viđena u proljetnim i jesenskim mjesecima, a rjeđe u ljetnim i zimskim. Primijenjena je metoda fotoidentifikacije videosnimaka i fotografija sredozemne medvjedice te se na temelju tih rezultata pretpostavlja da u Jadranu obitava više jedinki (mužjak, ženka, mladunče). Sredozemna medvjedica je u Jadranu zaštićena od 1935. godine «Dalmatinskim dekretom», a na temelju Zakona o zaštiti prirode predviđena je kazna od sto tisuća kuna za njihovo uznemiravanje i ubijanje. Jasna Antolović