HRVATSKA FAUNA - SRNA

SRNA Srna (Capreolus capreolus L.) pripada redu dvopapkara (parnoprstaša), podredu preživača, porodici jelena i rodu srna. Srna je punorožac, samo srnjak ima rogove, koje odbacuje u listopadu ili studenom da bi za pet mjeseci izrasli novi. Novi rogovi rastu i razvijaju se obavijeni tankim kožnatim ovojem koji se naziva čupa ili bast. Srna se svrstava u krupnu dlakavu divljač i zaštićena je lovostajem. Duljina tijela srne je do 140 cm, repa do 5 cm, visine je oko 75 cm i težine do 40 kg. Boja dlake ljeti je crvenkasto smeđa, a zimi kestenjasto siva. Zadnjica je obrasla bijelim dlakama, tzv. ogledalo, koje je u srnjaka ovalno, a u ženke srcoliko. Srne su rasprostranjene po cijeloj Europi, a u Hrvatskoj ih nalazimo u svim staništima, od nizinskih, brdskih, gorskih i priobalja, čak ih ima i na nekim otocima, poput Krka. Preferira mozaične površine na kojima se isprepleću šumarci, oranice, livade i pašnjaci, na optimalnoj nadmorskoj visini od 200 do 500 (800) metara. Veliki šumski i poljoprivredni kompleksi nisu najbolja staništa za srnu iako je nalazimo i u njima. Premda je plaha, često se zadržava neposredno uz naselja. Samo je biljožder, i to specijalist, jer se hrani pomno odabranim dijelovima biljaka. Pare se u drugoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza. Gravidnost traje čak 288 dana zbog pojave embriotenija (zastoja u razvoju zametka). U proljeće srna okoti (olani) jedno do dva, rijetko i tri laneta. Familiju čine srnjak, srna i lane. Srnjaci su poligamni; zreli srnjaci žive samotnjački, dok se ujesen srne i lanad okupljaju u veća krda, koja predvode najiskusnije srne. Najveća opasnost za srneću divljač, osobito za mladunčad, jesu vuk i ris te čagalj i lisica. Lanad stradava i od poljoprivrednih strojeva, posebice kosilica, a znatni gubici populacije nastaju i kao posljedica stradavanja životinja u prometu. Danas u Hrvatskoj ima oko 65.000 grla srna. Marijan Grubešić