HRVATSKA FLORA 2012. - PROLJETNICE - JAGLAC

Obični jaglac je trajnica visine do 15 cm. Svijetlozeleni, namreškani i naborani listovi uvinutog ruba rastu u prizemnoj rozeti: duguljasti su, nepravilno nazubljeni i na naličju dlakavi te postupno prelaze u kratku, okriljenu peteljku. Pojedinačni cvjetovi nemaju cvjetnih stapki nego rastu izravno iz baze, tj. lisne rozete, a istodobno ih se pojavljuje i do 25 na istoj biljci. Svijetložuti vjenčići s tamnim pjegama u ždrijelu građeni su od pet latica koje su donjim dijelovima srasle u cijev, dok su im slobodni vrhovi urezani na dva dijela. Jaglac cvjeta neposredno nakon otapanja snijega, od kraja veljače do travnja: tako i znanstveni naziv roda dolazi od lat. primus, prvi, što se odnosi na rano cvjetanje. Plod je ovalni tobolac pun tamnosmeđih, bradavičastih sjemenki. Raste na livadama sunčanih i suhih staništa, među grmljem, na obroncima i po rubovima svijetlih, listopadnih šuma zapadne i južne Europe, sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Azije. U većem dijelu Europe, pa i u Hrvatskoj, obični jaglac je zaštićena vrsta, koja postaje sve rjeđa. Obični jaglac je zakonom zaštićena zavičajna divlja svojta. Listovi jaglaca bogat su izvor vitamina C: mogu se jesti i sirovi, ali su neukusni zbog sadržaja saponozida. Ti spojevi djeluju povoljno kod iskašljavanja, a kako jaglac sadrži i salicilate, koji ublažavaju vrućicu i upalne procese, jasno je zašto se sirup jaglaca već stoljećima koristi u liječenju kašlja i prehlade. Cvjetovi se dodaju kao ukras salatama, a od ušećerenih i fermentiranih cvjetova dobiva se „jaglačevo vino“. Čaj od korijena običnog jaglaca blag je sedativ uspješan u liječenju glavobolje, a uljem jaglaca liječe se kožne ozljede i opekline. U hortikulturi se koristi kao pokrivač tla, pa je uzgojeno i više kultivara.