HRVATSKA FLORA 2012. - PROLJETNICE - VISIBABA

Visibaba (Galanthus nivalis L., porodica sunovrata – Amaryllidaceae) engl. snowdrop njem. Schneeglöckchen franc. Perce-neige tal. Bucaneve Visibaba je trajnica visine 10-15 cm s jajastom lukovicom promjera oko 1,5 cm. Stabljike su pojedinačne, rjeđe rastu po dvije iz jedne lukovice. Linealni listovi su u doba cvjetanja dugi do 10 cm, a široki tek oko pola cm. Slabo mirisavi cvjetovi pojedinačni su i ovješeni, sjajne bijele boje. Ocvijeće je građeno od dva kruga, svaki s po tri slobodna lista („latice“): tri raširena vanjska duža su od tri skupljena unutarnja, koji su pri vrhu zelenkasti. Visibaba je najranije cvatuća proljetnica koja cvjeta još pod snijegom od kraja veljače do početka travnja. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko svijetlih sjemenki. Raste u listopadnim, mještovitim i vazdazelenim šumama diljem Europe, od poplavnih nizina do pretplaninskog područja, a pogoduju joj svježa, hranjiva i rahla tla. Zbog prečestog branja u prirodi sve su europske populacije visibaba opasno smanjene, pa je to danas posvuda zakonom zaštićena vrsta. Koliko je visibaba ugrožena i rijetka, pokazuje i činjenica da je na temelju CITES-regulative trgovina tom vrstom strogo zabranjena. Visibaba je zakonom zaštićena zavičajna divlja svojta. Visibaba je i znanstvenim imenom roda (grč. gala, mlijeko, i anthos, cvijet) i vrste (lat. nivalis, snježnobijel) u znaku bijele boje. Danas se smatra i da je čudesna biljka iz Homerove Odiseje bila upravo visibaba. Simbol je dolaska proljeća i buđenja novog života, a često se uzgaja i u vrtovima i u posudama. Od davnina popularne u kulturi, visibabe su dobile i brojne kultivare: ljubitelja i sakupljača visibaba ima toliko da osnivaju društva i sami sebe nazivaju „galantofilima“.