HRVATSKA FLORA 2014. - ENDEMIČNE ORHIDEJE - ISTARSKA KUKAVICA

 Istarska kukavica
Serapias istriaca Perko,
porodica kaćunovki ili orhideja (Orchidaceae)

Iako najbrojnije u tropskim područjima i najpoznatije kao epifiti, kaćunovke ili orhideje česte su i široko rasprostranjene i kao geofiti u umjerenim područjima Zemlje: u Europi raste oko 50 rodova s barem 500 vrsta. Jedan od najneobičnijih rodova svakako su kukavice (lat. Serapias) rasprostranjene sa 20-ak vrsta i podvrsta južnom Europom do Male Azije. Istarski se poluotok po broju vrsta (oko 80) i gustoći populacija ubraja u najbogatija orhidejska staništa Europe. Pravi raj kaćunovki nalazi se na krajnjem jugu Istre, a zove se rt Kamenjak. Ondje je i klasično nalazište endemične istarske kukavice (Serapias istriaca) opisane 1997. godine.
Ta orhideja naraste uvis do 30 cm. Stabljika je u donjem dijelu zelenkasta, a prema vrhu grimizna. Cvjetovi su tamnosivo-ljubičasti do grimizni, iscrtani tamnijim žilama i skupljeni u vršni cvat sastavljen od tri do šest cvjetova. Na cvijetu se osobito ističe viseći prednji dio medne usne, dug do tri cm, u srednjem dijelu prekriven dugim, svijetlim dlakama. Vanjski listići ocvijeća oblikuju kacigastu strukturu.
Istarska kukavica cvate u svibnju i lipnju na travnjacima i u bušicima južnog dijela Istre. Raste u manjim skupinama s više drugih vrsta kaćunovki s kojima se često i križa. U hrvatskoj flori raste desetak svojti roda kukavica.
Nazvan po izmišljenom bogu Serapisu, koji je trebao povezati dvije velike kulture nakon pada Egipta u ruke Aleksandra Velikog (3. st. pr. Kr.), rod kukavica privlači oprašivače prividom potencijalnog skloništa za polaganje jaja. Oprašivanje kod kukavica temelji se, naime, na temperaturnoj razlici između unutrašnjosti cvijeta i okoliša: privučeni toplinom iz tamne nutrine „kacige“, kukci se uvlače u cvijet tražeći zaklon i pritom ga oprašuju.
Istarska kukavica zakonom je strogo zaštićena vrsta.

Sanja Kovačić