HRVATSKA FLORA - Pitomi kesten

Pitomi kesten Castanea sativa Mill., porodica bukovke (Fagaceae) engl.: Sweet Chestnut, Chestnut njem.: Edelkastanie franc.: Châtaignier tal.: Castagno europeo Pitomi kesten listopadno je stablo guste krošnje koja u pravilu dosegne visinu od 20 do 35 metara. Kora mladih grana i izbojaka je glatka, zelena ili crvenkastosmeđa s brojnim svijetlim lenticelama (mali otvori nalik pjegicama ili crticama), a poslije postaje tamno sivosmeđa i uzdužno duboko izbrazdana. List je duguljasto kopljast, šiljastog vrha i krupno nazubljenog ruba, dugačak od 12 do 20 cm i širok od 3 do 6 cm, odozgo tamnozelen, odozdo svjetliji s izraženim žilama, sjajan i polukožast. Cvjetovi kestena maleni su i neugledni te jednospolni: muški žućkastobijeli cvjetići s brojnim prašnicima okupljeni su po tri ili više i čine uspravne klasaste cvatove dugačke od 10 do 30 cm. Po 3-4 zelenkasta ženska cvjetića smještena su u bazi svakog muškog cvata. Kesten cvjeta najčešće tijekom lipnja. Plod je okruglast ili spljošten orah sjajne crvenkastosmeđe boje, a najčešće su po dva ili tri smještena u zajednički bodljikavi ovoj ili kupulu, koja se zriobom na vrhu otvara s četiri zaklopca. Plodovi dozrijevaju u listopadu, a pojedino stablo može dati i do 200 kg uroda! Pitomi kesten jedini je europski pripadnik roda kestena koji ima ukupno 9 vrsta, a smatramo ga glacijalnim reliktom – vrstom koja je preživjela oledbe povlačeći se pred hladnoćom na jug. Vjeruje se da je pitomi kesten preživio ledena doba u Maloj Aziji i na Kavkazu odakle se nakon povlačenja leda proširio u zemlje Sredozemlja i središnje Europe, u antička vremena potpomognut i djelovanjem čovjeka. Danas prirodno raste u šumama od Kaspijskog mora do Atlantskog oceana preferirajući kisela tla i blagu, vlažnu klimu, a i uzgaja se diljem svijeta. U Hrvatskoj kesten nalazimo u šumama brežuljkastog pojasa, tj. u gorama središnje i sjeverozapadne Hrvatske te u Istri. Kesten se uzgajao još 2500 godina pr. Kr., no najviše su ga sadili i širili Europom stari Rimljani zbog njegovih cijenjenih plodova. Plod kestena vrlo je hranjiv jer sadrži do 45 % škroba, pa se od njega može raditi brašno. Bogat je vitaminima A, B i C, mineralima poput fosfora i kalija, a obiluje i folnom kiselinom. Jede se kuhan ili pečen ili se od njega spravljaju razna jela i slastice. U narodnoj medicini koristi se za ublažavanje bubrežnih i probavnih tegoba, a djeluje i protuupalno, pa se preporučuje osobama koje pate od artritisa i reume. Osim ploda, korisno je i drvo kestena koje je vrlo otporno na truljenje zbog velike količine tanina. Diljem Europe od kestenovine se izrađuju stupovi za vinograde, kolci, krovne grede i bačve. Stabla kestena dugovječna su, pa je poznato mnoštvo stogodišnjih primjeraka, a najstarijim se smatra jedno talijansko stablo čija se starost procjenjuje na više od 3000 godina! Nažalost, sredinom prošlog stoljeća europske šume kestena ugrozila je jedna vrsta gljivice koja uzrokuje rak kore i odumiranje stabala, a proširila se i po hrvatskim šumama. Kultivari pitomoga kestena, koji se uzgajaju zbog krupnih plodova, kod nas su poznati pod imenom maruni ili maroni. Osobito su cijenjena istarska stabla zbog čega je plod maruna uzet kao logotip Parka prirode Učka. Pitomi kesten ujedno je i pravi ili jestivi kesten roda Castanea i ne treba ga miješati s nejestivim plodovima stabala iz udaljenog roda Aesculus – koji se zbog donekle sličnih bodljikavih plodova nazivaju „divljim kestenom“. dr. sc. Vanja Stamenković, stručni savjetnik, Botanički vrt PMF-a, Zagreb