HRVATSKA FLORA, Stara maslina na Brijunima

Maslina (Olea europaea L.) iz istoimene porodice maslina (Oleaceae), zimzeleni je grm ili stablo razgranate krošnje visine do deset metara. Kora je sivo-zelena i glatka do oko desete godine, a kasnije postaje kvrgava, naborana, s dubokim brazdama i poprima tamnu, gotovo crnu boju te je čvrsta i otporna čak i na truljenje. Korijenov sustav masline je uglavnom plitak i prodire samo 90–120 cm u tlo. Listovi su nasuprotni, cjeloviti, kožasti, jajoliko lancelasti ili elipsastog oblika, s tupim ili oštrim vrhom, u prosjeku dugi 2–8 cm. Lice lista je tamnozelene do svjetlozelene boje, dok je naličje srebrnkasto-sive boje. Cvjetovi su mali, dvospolni, bijelo-zelenkaste boje, pojavljuju se skupljeni u grozdove-rese. Za vrijeme cvatnje, od travnja do lipnja, imaju karakterističan miris. Plod je mesnata koštunica, ovalnog oblika, koja se počinje razvijati tijekom ljeta i oko rujna postiže fazu zrelosti te kod nekih kultivara mijenja boju od žute ili crvene u tamnoljubičastu ili crnu. Maslina ulazi u rod nakon sedam, a najveći urod daje tek nakon dvadeset godina. Stara maslina na Brijunima doseže visinu od 6 metara, promjera je 26 metara, a njezina je starost znanstveno potvrđena metodom radioaktivnog ugljika (C14). Analizom uzorka drveta utvrđeno je da je stablo starije od 1600 godina, što znači da potječe još iz doba Rimskog Carstva. Kao jedna od najstarijih na cijelom Sredozemlju, ova je maslina jedini preostali svjedok nekadašnjeg prostranog maslinika. Burna povijest stabla vidljiva je u njegovoj strukturi; posebno se pamti oluja iz 1970-ih godina koja je uzrokovala pucanje debla na dva dijela. Iako tisućljetna, maslina svake godine u listopadu daje oko 30 kg plodova, od kojih se preradom dobiva približno pet litara ekstra djevičanskog ulja. Mirela Uzelac Božac, mag. oecol. Asistentica na Institutu za poljoprivredu i turizam, Poreč