HRVATSKA GLAZBA - DALEKA OBALA

Daleke obale u onoj izvornoj postavi više nema, no, da parafraziram Bregovića, „pamtite ih po pjesmama njihovim“. Skladbe poput „Ruzinavog broda“, „Morske vile“, „Valova“, „Tonke“, „Sušac bluesa“... koje su danas upisane u antologiju hrvatske pop i rock-pjesmarice odavno su potvrdile izvornu dijagnozu „estradnog slučaja“ zvanog Daleka obala. I njihove morem natopljene „splićanistike“, posebice u izvođenju na koncertima sa sve uigranijim bendom i karizmatičnim Marijanom Banom. Stoga i danas vrijedi davnašnja tvrdnja da im nitko ne može oduzeti titulu najsplitskijih od svih aktera splitske pop i rock-renesanse s kraja prošlog i početka novog stoljeća. Jer Daleka obala naprosto djeluje kao ušće svih glavnih tokova splitske glazbene tradicije, od one festivala s Prokurativa, boemštine Tome Bebića, rokera sa splitskih „vatrenih ulica“ te vječno prisutne „južnjačke utjehe“. Daleka obala naprosto je uspijevala u svojim pjesmama biti „rokerski univerzalna“, a istovremeno glazbom i tekstom biti uronjena u splitsku, dalmatinsku, pa ako ćete i mediteransku glazbenu tradiciju. A takva je Obala čak i bez Marijana Bana, koji se povukao sa scene, ostala do kraja. Zlatko Gall glazbeni kritičar, novinar i publicist