HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST 2013. - BELA ČIKOŠ SESIJA

BELA ČIKOŠ SESIJA (Osijek, 1864. - Zagreb, 1931.)

Napustio je vojničko zvanje kako bi se posvetio umjetnosti. Između 1887. i 1892. studirao je slikarstvo na bečkoj Akademiji nakon čega boravi na specijalizaciji na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu kod prof. Wilhelma Lindenschmita i Carla von Marra. Godine 1893. studijski putuje u Italiju u kojoj slika niz uspjelih krajolika s arhitekturom. Izidor Kršnjavi izabire ga kao jednog od mlađih umjetnika koji će sudjelovati u opremanju i dekoriranju palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu. Čikoš tako radi djela za Pompejansku sobu (antičke mitološke teme), Renesansnu sobu (simbolistički ciklus kompozicija s temama iz Homerovih, Shakespeareovih, Danteovih i Goetheovih književnih djela) te za Zlatnu dvoranu (reprezentativnu povijesnu kompoziciju Pokrštenje Hrvata). Za Milenijsku izložbu u Budimpešti 1896. u akvarelu slika ciklus ruševina hrvatskih starih gradova. Godine 1898. sudjeluje na glasovitoj izložbi Hrvatskog salona u Zagrebu. S Mencijem Clementom Crnčićem 1903. otvara privatnu slikarsku školu. Godine 1907. sudjeluje u osnivanju Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, današnje Akademije likovnih umjetnosti, na kojoj je bio profesor do smrti. U čitavu Čikoševu stvaralaštvu vidljiv je izniman interes za klasične te biblijske teme i motive koje je interpretirao naglašeno simbolistički, s odjecima secesijske stilistike. Pripada onima koji u hrvatsko slikarstvo uvode slobodnije prikaze ženskog akta.
Povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin zapisao je kako je „Sapho iz 1908. najdublji i najodmjereniji trag »ikoševe umjetnosti iz toga vremena”. Nakon studijskog putovanja Sjedinjenim Američkim Državama 1902., slikar se priklonio tradicionalnim načinima akademskog poučavanja, što je rezultiralo promjenom u vlastitu slikarskom pristupu. Čikoš tada često ponavlja pojedine motive, ponajprije ženske aktove - motiv Salome je, primjerice, naslikao u dvadesetak varijanti. Sapfu - starogrčku pjesnikinju s otoka Lezba - također je slikao nekoliko puta (jedan prikaz nalazi se i na zidu Pompejanske sobe palače u Opatičkoj 10), a ovu sliku iz zagrebačke Moderne galerije možemo promatrati kao svojevrsnu sumu čitavog opusa: riječ je o antičkom motivu naglašenom sadržajnim elementima, a slikanom simbolističkim htijenjem ujedinjenim s neprijepornim akademskim znanjem i odmjerenošću.

Petar Prelog