HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST - ANKA KRIZMANIĆ

ANKA KRIZMANIĆ (Omilje pokraj Zeline, 1896. – Zagreb, 1987.) Još kao djevojčica Anka Krizmanić pokazivala je veliko zanimanje i začuđujuću darovitost za crtanje, odnosno slikanje. Njezini najraniji sačuvani radovi potječu iz 1908., a dvije godine poslije prekinut će uobičajeno gimnazijsko školovanje i – kao najmlađa polaznica – upisati se u poznatu slikarsku školu Tomislava Krizmana na zagrebačkom Jelačićevu trgu. Mlada učenica svojom je darovitošću i predanošću odmah ostavila izvrstan dojam, što će njen vrsni učitelj i nagraditi. Uvrstit će naime dva Ankina crteža na izložbu „Medulića“ otvorenu 1910. u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. Jedna četrnaestogodišnjakinja dospjet će tako u elitno društvo onodobnih najuglednijih hrvatskih slikara i kipara, poput Krizmana, Babića, Račkog, Bukovca, Vidovića, Meštrovića, Rosandića i drugih. Nakon trogodišnjeg boravka kod Krizmana Anka Krizmanić odlučuje nastaviti svoje školovanje u Njemačkoj. S obzirom na to da joj je pristup likovnim akademijama bio onemogućen zato što nije maturirala na Krizmanov savjet upisat će se na Umjetničko-obrtnu školu u Dresdenu. Ondje se najviše usavršava u različitim grafičkim tehnikama, a rezultat toga je i srebrna medalja za najbolji rad u grafici, jedino priznanje što će ga ikada primiti. U Dresdenu se često druži s arhitektom Iblerom, a prilikom zajedničkog studija upoznat će i Otta Dixa. Nakon povratka u Zagreb 1917. Anka Krizmanić se odmah aktivno uključuje u likovni život grada. Na Proljetnom salonu je prvi put izlagala još 1916., za svog boravka u Dresdenu, da bi nakon toga postala njegovim redovitim članom. Njezine su aktivnosti bile raznolike – osim crteža i grafika, slika brojne pastele velikih formata, a izrađuje i tapiserije, skice za lutkarsko kazalište, modne crteže, čak i karikature. Svoju prvu samostalnu izložbu Anka Krizmanić održala je 1923. u Crikvenici, a potom je slijedio Gospić, Split, Dubrovnik, Opatija, Čakovec i, dakako, Zagreb, u kojem će između 1925. i 1986. samostalno izlagati devet puta. Sudjelovat će i na skupnim izložbama u Parizu i Ženevi. Boravak u Parizu 1929./1930., zahvaljujući stipendiji francuske vlade, za Anku Krizmanić značio je stjecanje novih kolorističkih iskustava. Izrađuje brojne crteže i pastele s motivima iz ove europske umjetničke metropole, no sačuvat će ih tek nekoliko. Nakon Pariza njen naglašeni linearizam postupno će uzmicati pred sve izraženijim kolorističko-slikarskim postupcima. U dva navrata – od 1931. do 1939. te od 1946. do 1951. – za život je zarađivala kao crtač na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Velikom retrospektivnom izložbom 1986. devedesetogodišnja Anka Krizmanić trijumfalno će se vratiti na mjesto gdje je sve počelo, u zagrebački Umjetnički paviljon. Brojna publika imala je prilike još jednom, posljednji put za umjetničina života, susresti se sa slikama posve autentičnog izričaja i nadasve raznolikih sadržaja koje nedvojbeno tvore nezaobilaznu dionicu unutar hrvatske umjetnosti između dvaju svjetskih ratova. Slika Ljubavnici nastala je 1926. u tehnici pastela na papiru. Prikazuje zaljubljeni par u nježnom zagrljaju, a od boja prevladavaju plava i crvena u različitim nijansama. Stražnjim planom dominiraju uglavnom tamni tonovi neba te nešto svjetliji krajolika, a likovi muškarca i žene u izrazito prednjem planu zauzimaju više od polovice površine ove slike. Njihova tijela tvore jedinstvenu zaobljenu cjelinu, a slična zaobljenost lucidno će se ponoviti i u prikazu udaljenih planina.