HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST, Ferdo Kovačević

Ferdo Kovačević, Bura, 1910. (ulje na platnu, 92,8 cm x 140,8 cm) . Formativni put Ferde Kovačevića (Zagreb, 1870. – 1927.) bio je srodan onima drugih umjetnika njegova naraštaja. Nakon završene zagrebačke Obrtne škole zahvaljujući stipendiji studirao je na Kunstgewerbeschule u Beču (1889. – 1893.), a zatim putovao sjevernom Italijom te boravio u Firenci. Jedan je od osnivača Društva hrvatskih umjetnika 1897. te izlagač na glasovitoj izložbi Hrvatskoga salona 1898. u Umjetničkom paviljonu. Utemeljitelj je i član hrvatske sekcije Saveza jugoslavenskih umjetnika „Lada“ (1904.). Od 1905. učitelj je na zagrebačkoj Obrtnoj školi, a od 1917. profesor na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Izidor Kršnjavi angažirao ga je još kao studenta na izradi dekoracija palače Odjela za bogoštovlje i nastavu, gdje u Pompejanskoj sobi slika portrete Homera, Euripida, Sofokla i cara Trajana. Za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu izvodi vedute hrvatskih gradova (1912. – 1913.). Poznanstvo i suradnja s Vlahom Bukovcem odredili su slikarev daljnji umjetnički put. Shvativši ozbiljno Bukovčevu uputu o nužnosti plenerističkoga pristupa u hrvatskome slikarstvu, Kovačević je odlučio isključivo slikati krajolik hrvatskoga kontinenta. Prizori Save, Korane i Orljave te njihovih obala i rukavaca u različitim godišnjim dobima zauzeli su tako središnje mjesto u Kovačevićevu slikarstvu. Zahvaljujući izrazitoj senzibilnosti, osobitom zanimanju za igre svjetla i sjene te specifičnom tumačenju boje, Kovačevićev opus pripada najvažnijima u hrvatskom slikarstvu krajolika. Bura – često nazivana i Vihor ili Oluja – reprezentativno je djelo slikareva zrelog razdoblja. Iako se ne radi o jednome od zimskih krajolika prekrivenih snijegom, s vrbama golih grana, a koji su se posebno isticali u Kovačevićevu opusu, na ovoj slici mogu se pronaći svi ključni elementi karakteristični za njegovu interpretaciju krajolika. Uznemirena površina vode s odsjajem obalne vegetacije, drveće povijenih grana s listovima crvenih i žutih jesenskih boja te tamno olujno nebo svjedoče o snazi i ljepoti prirode, koja je Kovačeviću bila trajnom inspiracijom.
dr.sc. Petar Prelog, viši znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti