HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST 2013. - LJUBO BABIĆ

LJUBO BABIĆ (Jastrebarsko, 1890. - Zagreb, 1974.)

Slikar, grafičar, scenograf, likovni pedagog, povjesničar umjetnosti i kritičar, muzealac i književnik - Ljubo Babić bio je jedna od središnjih osobnosti hrvatske moderne kulture. Još kao gimnazijalac u Zagrebu počinje polaziti privatnu slikarsku školu Mencija Clementa Crnčića i Bele Čikoša Sesije. Godine 1907. upisuje prvi tečaj Privremene više škole za umjetnosti i umjetni obrt, a 1910. odlazi na studij u München u kojem na Akademiji likovnih umjetnosti najprije pohađa crtačku klasu Angela Janka, a zatim i slikarsku Franza von Stucka. Nakon povratka u Zagreb otvara privatnu slikarsku školu, a 1916. postaje pomoćnim učiteljem na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, današnjoj Akademiji likovnih umjetnosti, čime počinje njegovo iznimno utjecajno pedagoško djelovanje. Iste godine sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga proljetnog salona, najvažnije izložbene manifestacije tog doba, koju je obilježio djelima sa secesijskim stilskim obilježjima i osobnom inačicom ekspresionizma. Godine 1919. autor je prvoga muzejskog postava Moderne galerije. Dvadesetih godina intenzivno surađuje s Brankom Gavellom na nizu antologijskih kazališnih predstava izrađujući scenografije s avangardnim obilježjima. Slikarskim opusom tada se uklapa u prevladavajuće neorealističke tendencije hrvatskog slikarstva. Godine 1929. s Vladimirom Becićem i Jerolimom Mišom osniva Grupu trojice te počinje teorijsku razradu ideje o „našem likovnom izrazu” kao važnom dijelu nacionalnoga kulturnog identiteta. Upravo u kolorističkom pristupu temeljenom na regionalizmu te u pronalaženju poticaja u folklornoj baštini Babić i na praktičnoj razini nastoji artikulirati „naš izraz”. Godine 1950. postaje redoviti član JAZU-a. Retrospektivne izložbe Babićevih djela priređene su 1960., 1974. i 2010. godine.
Crna zastava iz 1916. jedno je od ključnih djela Babićeva opusa, ali i hrvatske moderne umjetnosti. Motiv zastave bio je slikaru osobito važan, pa je na njegovim djelima često zauzimao istaknuto mjesto. Na ovoj slici prikazan je pogled s prozora Babićeva atelijera na zagrebačku Mesničku ulicu, na dan smrti cara Franje Josipa. Crna zastava glavni je protagonist prizora. Smještena u prvom planu ispred hladnoga sivo-plavog neba određuje kompoziciju i nadvija se nad malim skupinama skicozno prikazanih prolaznika. Upravo su na ovoj slici vidljivi osnovni elementi autorova specifičnoga ekspresionističkog načina: izrazita sceničnost, kontrastiranje svjetlosnih masa i težnja sumarnom prikazivanju. Stoga se Babićeva Crna zastava s pravom smatra antologijskim djelom hrvatskog ekspresionizma.

Petar Prelog