HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST, Ivan Tišov

Ivan Tišov, Astronom, 1900. (ulje na platnu, 47,8 cm x 68,6 cm) Ivan Tišov (Viškovci kraj Đakova, 1870. – Zagreb, 1928.) još je za djetinjstva bio fasciniran freskama u đakovačkoj katedrali što ga je – nakon kratkotrajna pohađanja osječke gimnazije – navelo na nastavak školovanja u Obrtnoj školi u Zagrebu. Zahvaljujući stipendiji koju mu je priskrbio Izidor Kršnjavi, od 1889. do 1893. studirao je na Kunstgewerbeschule u Beču, a potom do 1894. na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu. Nakon povratka u Zagreb imenovan je učiteljem za slikanje i crtanje na Obrtnoj školi. Od 1913. do 1914. boravio je u Parizu, usavršavajući se na Académie Julian. Kršnjavi ga je još početkom posljednjega desetljeća 19. st. angažirao na izradi figuralnih dekoracija u palači Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10, pa je tako naslikao muze na zidovima stubišta te prikaze antičkih tema u Pompejanskoj sobi s Belom Čikošem Sesijom, Otonom Ivekovićem i Ferdom Kovačevićem. Sudjelovao je i u dekoriranju svoda središnjega prostora palače – Zlatne dvorane – gdje je naslikao alegorije Bogoštovlja, Nastave, Umjetnosti i Znanosti (1893. – 1900.). I nadalje je uspješno odgovarao na narudžbe za slikarskim dekoracijama javnih prostora među kojima se ističu radovi u foajeu zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta (1904. – 1905.) i slike u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (1914.). Ostvario je bogat sakralni opus u crkvama širom Hrvatske, a slikao je i mnogobrojne portrete, aktove te krajolike stilski se krećući između zakašnjeloga historicizma, realizma i simbolizma, s ograničenim utjecajima bečke secesije i Bukovčeva plenerizma. Ulje na platnu Astronom iz 1900. pripremni je rad za alegoriju Znanosti sa svoda Zlatne dvorane palače u Opatičkoj 10. Dok je na ostalim alegorijama riječ o prikazu s više likova, na alegoriji Znanosti – koja je smještena na užoj strani svoda i formatom predstavlja parnjak s alegorijom Umjetnosti – Tišov se odlučio za suzdržani prikaz lika astronoma koji sjedi uz teleskop znatiželjno gledajući prema nebu. Pripremni rad gotovo do u tančine odgovara izvedenoj alegoriji na svodu i pokazuje izrazitu težnju mističnoj simbolističkoj sintezi, slikarskoj kvaliteti koja nije bila vidljiva na njegovim drugim figuralnim dekoracijama, a kojom se na najbolji način uklopio u dominantne umjetničke dosege prijelaza stoljeća. dr.sc. Petar Prelog, viši znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti