HRVATSKA LIKOVNA UMJETNOST - RADOVANI

Kosta Angeli Radovani, Dunja I, 1957., Moderna galerija, Zagreb Izdvojen položaj kiparstva Koste Angelija Radovanija u novijoj hrvatskoj umjetnosti bilo bi pretjerano pripisati samo njegovim iznimnim formativnim uvjetima: rođen 1916. u Londonu i školovan na milanskoj Breri od 1934. do 1938. u klasi Francesca Messine. Međutim, dobro poznavanje čitave europske tradicije i rani susreti s avangardnim i modernističkim tokovima omogućili su mu da stekne iznimnu samosvijest i slobodu morfološkoga kretanja kroz razne izazove i napasti radikalnih pokreta, čuvajući temeljna svojstva odabrane discipline, jasnoću skulpturalnog izraza, usredotočenost na masu i volumen, suptilnu obradu površine i suzdržani dinamizam temeljnih oblika. Nakon povratka u domovinu Radovani polazi od 1941. do 1945. specijalku na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji kod Frane Kršinića, a neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata ogleda se i dokazuje u nekonvencionalnim spomeničkim zadatcima. U svakom slučaju, njegova plastična osjetljivost i istančana kultura bili su prava suprotnost onda traženoj socrealističkoj retorici, a bio je upravo polemički dalek i preglasnoj patetici Meštrovićeva primjera, koji su neki drugi naši kipari nužno slijedili. Moderan po čistoći i svedenosti modelacije, suvremen po neposrednosti reagiranja i vitalizmu orijentacije, Kosta Angeli Radovani u pedesetim je godinama prošlog stoljeća znatno pridonio ideji slobode stvaralaštva i razbijanju pukih mimetičkih shvaćanja kiparskih zadataka premda se nikad nije odrekao antropomorfizma, na svoj način shvaćene „figuracije“. Izvanredno pronicav i sabran kao portretist, kao najučestaliji motiv razvijao je varijacije na temu ženskog akta. Kip Dunja I (1957.) stoji kao važna postaja na njegovu putu od sumarne vizije odabranoga korpusa prema pojačanoj geometrizaciji i strukturalnoj razvedenosti stiliziranih elemenata. Odlučujući se za čvrst i masivan model, formu je razigrao živom pokretljivošću udova i „aktiviranjem“ prostora što ga figura svojim stavovima zauzima i obuhvaća. Kiparev je život završio u Zagrebu 2. veljače 2002. godine.

Tonko Maroević