HRVATSKA MARIJANSKA SVETIŠTA, Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu

Nakon oslobođenja Osijeka od Osmanlija 1687. počinje materijalna i duhovna obnova ovih krajeva. Duhovnu obnovu predvodili su oci isusovci koji su svoj misijski rad željeli staviti pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Zato odlučuju njoj u čast podići svetište u baranjskom mjestu Lugu. No ono na tom mjestu nije dugo opstalo. Zbog povijesnih i političkih okolnosti isusovci 1704. prenose Gospin kip u Aljmaš. Predaja kaže kako je jedan isusovac uzeo Gospin kip, povio ga u bijelo platno, stavio u čamac i rekao: „Gospo, gdje se zaustaviš, ondje će biti tvoje svetište.“ Gospa se zaustavila na obali Dunava u Aljmašu i smatra se da je ona sama izabrala to mjesto za svoje svetište. Isusovac je objasnio mještanima zbog kojih je razloga Gospa došla u njihovo mjesto i pitao ih jesu li joj spremni pružiti utočište. Kada su oni potvrdno odgovorili, on im je poručio da je od tog dana mogu nazivati Gospom od Utočišta. Tako se Gospa u Aljmašu štuje i časti više od tri stoljeća. Najteže godine za svetište bile su tijekom Domovinskog rata kada su ga potpuno uništili četnici koji su 1991. devastirali i srušili aljmašku crkvu i sve što je bilo u njoj. Pod neobičnim okolnostima rušenje crkve preživio je kip Gospe Aljmaške koji je nađen pod ruševinama crkve 1992. godine. Otkriće sačuvanoga Gospina kipa bio je duhovni znak nade da je Gospa na tom mjestu htjela biti i ostati kako bi u svom svetištu okupljala brojne štovatelje. Gospin je kip tada prevezen u Osijek gdje je poticao vjernike na pobožnost i okupljao na molitvu. U tom je vremenu mnogim štovateljima bila draga pjesma dirljivih stihova „Vratit ćemo Gospu našu, Gospu Aljmašu“. Povratak Gospe u Aljmaš dogodio se nakon 7 godina progonstva, 1. kolovoza 1998., kada su je iz Osijeka prevezli Dravom i Dunavom u pratnji šezdeset brodica, a ona je bila na prvoj koja je nosila simbolično ime „Vukovar ’91.“ Pratila ju je hrvatska vojska i policija te brojni vjernici koji su punim srcem pjevali pjesmu „Vratili smo Gospu našu, Gospu Aljmašu“. Gospu je u Aljmašu dočekalo mnoštvo hodočasnika, njezin je kip položen na ruševine crkve i svetišta i od tog se trenutka nastavilo s hodočašćenjima Gospi u Aljmaš. Gospin kip okrunio je zlatnom krunom sveti papa Ivan Pavao II. na velebnome euharistijskom slavlju koje je predvodio u Osijeku tijekom trećega apostolskog pohoda Hrvatskoj 2003. godine. Danas je svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu jedno od četiriju najposjećenijih Gospinih svetišta u Hrvatskoj koje više od tri stoljeća u svom krilu okuplja brojne hodočasnike koji u toj Gospinoj oazi pobožnosti i mira nalaze svoje utočište obnavljajući i obogaćujući svoju vjeru, nadu i ljubav. Tu je istinu još davne 1759. zapisao Antun Kanižlić: „Dunavu će prije vode nestati, nego od nje milost teći pristati. Drava će se natrag vratit, prije neg će milost skratit, Gospa Diva od Aljmaša, Utočište, Majka naša.“ Neka nas ona uvijek pomaže i zagovara! doc. dr. sc. Tomislav Ćurić, župnik i upravitelj svetišta