HRVATSKA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA - GODIŠNJI POKLADNI OPHOD ZVONČARA S KASTAVŠTINE

Godišnji pokladni ophod zvončara s Kastavštine

Kastavština je manje teritorijalno, povijesno, kulturno i administrativno područje koje obuhvaća zaleđe Opatije, na području današnjih općina Kastav, Matulji i Viškovo. Zvončari su zakrabuljeni ili preodjeveni sudionici pokladnih ophoda koji se izvode u zimskome razdoblju, sve do zadnjega pokladnog dana – utorka prije Pepelnice. U ophodima zvončara sudjeluju samo muškarci, zakrabuljeni u maske i oglavlja, odjeveni u prugaste plavo-bijele majice i bijele hlače te ogrnuti u ovčje kože s krznom okrenutim prema van, preko kojih je pojas s privezanim jednim ili trima zvonima. Krećući se na posebne i različite načine koji traže tjelesnu izdržljivost, zvonima proizvode zaglušujuću buku po kojoj su ti pokladni likovi i dobili naziv – zvončari. Prema izgledu i načinu kretanja razlikuju se tri tipa: prvi, zvončari sa zoomorfnom maskom i jednim velikim zvonom; drugi, zvončari s cvjetnim oglavljem i trima zvonima te, treći, zvončari s oglavljima od raznobojnih papirnatih traka i trima zvonima. Zvončari nose u ruci različito oblikovane i ukrašene drvene batine, kojima se služe pri pokretu i plesu. Desetak zvončarskih grupa na Kastavštini ima svoje tradicijom određene i ustaljene putove, kojima je cilj obilazak vlastitoga i susjednih sela, gdje ih dočekuju domaćini s hranom i pićem. U pokladnim zvončarskim običajima vidljiv je stari magijski ritual plodnosti koji se sačuvao sve do naših vremena, u kojima i danas ima važnu društvenu funkciju i značenje. Zvončarski ophodi podrazumijevaju raznolike oblike društvenog ponašanja vezane uz posebne odnose domaćina i zvončara, pripremu, posluživanje i blagovanje obrednih jela, izvođenje zdravica i plesova. I u prošlosti i u suvremenome životu zvončari imaju posebne kohezijske funkcije unutar naselja, ali i cijele Kastavštine. Tradicija se prenosi i održava uključivanjem djece, budućih nositelja običaja, u zvončarske ophode. Zvončari Kastavštine uvršteni su na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2010. godine.
Dr. sc. Tihana Petrović Leš