HRVATSKA NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA - SINJSKA ALKA

Sinjska alka viteška je igra simbolično vezana uz oslobođenje Sinja, gradića u zaleđu Splita, i okolnoga područja, tzv. Sinjske krajine, od osmanske vlasti 1715. godine. Alka je naziv za natjecanje i metu. Alkari na konjima, jašući u galopu, motkom trebaju pogoditi alku, kolut od kovanoga željeza obješen iznad trkališta. Alku čine dva koncentrična kruga međusobno spojena i podijeljena u tri jednaka dijela; mjesto pogotka u metu donosi različite bodove. Svi natjecatelji gađaju dva puta, a u trećoj utrci sudjeluju samo najbolji. U igri sudjeluje najmanje jedanaest, a najviše sedamnaest alkara. Nositelj je aktivnosti održavanja i prenošenja tradicije alke Viteško alkarsko društvo iz Sinja. Alkari se dijele po funkciji i časti prema kojoj sudjeluju u alkarskoj svečanoj povorci, koja prolazi točno utvrđenim putom do trkališta: zapovjednik zvan vojvoda, alkari natjecatelji, kojima je na čelu zapovjednik zvan alaj-čauš, alkarski momci na čelu s harambašom, pratnja koju čine alkari koji ne sudjeluju u natjecanju, ali imaju počasne funkcije barjaktara, vojvodinog pomoćnika, štitonoše itd. Alkari nose stare i raskošne odore koje se razlikuju po bojama i ukrasima i imaju starinsko oružje; smatra se da su takvu odjeću nosili pripadnici viših društvenih slojeva. Alkarski momci nose odjeću kakvu su nosili cetinski seljaci, dopunjenu starinskim oružjem. Alka se održava nedjeljom svake godine u prvoj trećini kolovoza. Pripreme alkara i njihovih obitelji te cijeloga sinjskog i cetinskog područja za alkarsko natjecanje počinju mjesecima prije. Prethode joj natjecanja koja su namijenjena lokalnoj zajednici: dva dana prije – bara i dan uoči – čoja. Alka je događaj ponajprije za goste i prijatelje, pa je vezana uz iskazivanje gostoprimstva, pripremu i blagovanje tradicijskih jela. Duga tradicija natjecanja i ucijepljenost alkarskih vrijednosti u svakodnevicu prije nekoliko desetljeća urodile su nastankom tradicija održavanja dječjih alki. Sinjska je alka zbog svojega velikog značenja za lokalnu i nacionalnu zajednicu 2010. godine uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Dr. sc. Tihana Petrović Leš