HRVATSKE AUTOHTONE PASMINE - ISTARSKO GOVEDO

Istarsko govedo Istarsko govedo, zvano još i boškarin, pripada skupini primigenih goveda. Osteološki je blisko ishodišnoj fosilnoj vrsti Bos primigenius (Posavi i sur., 2003.). Podrijetlo boškarina nije potpuno rastumačeno. Postoji nekoliko teorija o podrijetlu istarskoga goveda. Neki smatraju da je u naše krajeve dospjelo s rimskim legijama, avarskim hordama ili da je već od pamtivijeka na ovom području. Odgovor na pitanje o podrijetlu istarskoga goveda mogla bi nam dati molekularna genetika. Usporedbom genskog zapisa boškarina s drugim pasminama mogli bi utvrditi njihovu sličnost, odnosno koliko su srodni. U nastanku današnjega istarskoga goveda sudjelovali su bikovi podolskih pasmina. U križanjima su korišteni bikovi talijanskih pasmina Romagnola i Maremana, no u prvoj polovici 20. stoljeća odlučeno je da će temelj selekcije biti domaći uzgoj. Tijekom više desetljeća istarsko govedo su iz njegova dugogodišnjeg okruženja potiskivali mehanizacija i druge pasmine goveda, tako da je do pred kraj 20. stoljeća gotovo nestalo. Godine 1989. osnovan je Savez uzgajivača istarskog goveda u Višnjanu, a njegovi članovi se do današnjih dana brinu o očuvanju te izvorne pasmine goveda. Devedesetih godina Sabor RH prihvaća mjere poticanja uzgoja i držanja čistokrvnih grla što predstavlja veliku pomoć u očuvanju izvornih pasmina. Istarsko govedo se uzgaja u Istri, ali se nekoliko primjeraka može naći i drugdje na sjevernom Jadranu. Danas populacija istarskoga goveda pod selekcijskim obuhvatom broji 350 krava i 18 bikova (Godišnje izvješće za 2005. godinu, HSC, 2006.). Zbog tako malog broja životinja mora se voditi briga prigodom parenja kako bi se izbjegao prevelik uzgoj u srodstvu. Životinje su ponajprije iskorištavane za rad te radi dobivanja mlijeka i mesa. Istarsko govedo je snažne konstitucije i grube građe. Boje je olovno do svijetlo sive s tamnijim pigmentom na glavi, vratu, plećki i trbuhu. Jakog su kostura, bolje razvijenog u prednjem dijelu tijela. Glava je relativno gruba, tamno pigmentirane sluznice nosne plohe, sluznice nepca, a u ustima se nalazi olovno sivi jezik. Glavu krase veliki rogovi koji su pri korijenu žućkasto sivi, a vrh im je najčešće crn. Rogovi su duljine oko 40 cm, raspona i više od jednog metra, a oblikom nalikuju liri. Prosječna visina krava je 138 cm, a bikova 148 cm. Krave su prosječno teške oko 600 kg, a bikovi znaju biti teži od 1000 kg. Noge su im snažne, s crnim i čvrstim papcima pogodnim za kretanje po kraškom terenu. Životinje su mirne, poslušne i ustrajne u radu te su iskorištavane pri obradi zemlje i vuči kola. Velike su otpornosti, skromne u pogledu prehrane i dobro prilagođene iskorištavanju oskudnih pašnjaka Istre. Proizvodni kapaciteti istarskoga goveda su maleni. Krave daju u prosjeku 1000 l mlijeka, a kvalitetnijom hranidbom i selekcijom mogu davati i do 2500 l mlijeka. Križanjem s mesnim pasminama mogu se dobiti križanci dobri za tov, što je oblik korištenja ove pasmine goveda u komercijalne svrhe jer samo državni poticaji nisu dovoljni za opstanak ove prekrasne životinje. Unatoč dosadašnjem radu u očuvanju ove izvorne pasmine goveda, ona još ima status pasmine u opasnosti od izumiranja prema FAO klasifikaciji.