HRVATSKE DOMOLJUBNE PJESME „TVOJA ZEMLJA“

U proljeće hrvatskog proljeća, u ožujku 1971. u jeku studentskih i društvenih previranja i još jednog pokušaja nastojanja u skrbi za proklijalu mladicu hrvatske suverenosti, bljesnula je, na Zagrebačkom festivalu, pjesma „Tvoja zemlja“. Stihove te pjesme, koja s potpunim pravom nosi obilježja svojevrsne himne hrvatskog proljeća, iznjedrio je Drago Britvić (1935. – 2005.), a melodiju te – jedne od najdirljivijih domoljubnih pjesama – ishitrio je skladatelj Alfi Kabiljo (1935. – 2025.). Savršeni sklad teksta i melodije providonosno je povjeren izvođaču i interpretu Vici Vukovu (1936. – 2008.) i njegovu toplom i plemenitom baritonu snažne osobnosti, neskrivenom domoljubu u tada zahtjevnim okolnostima. „Tvoja zemlja“, pjesma koja je s razlogom postala svojevrsni Vicin zaštitni znak i znak prepoznatljivosti, zajedno s njim nosila je svehrvatsku sudbinu tijekom puna dva sljedeća desetljeća, u razdoblju u kojem su, premda ušutkani, ostali trajno prisutni u skrovitosti u Hrvatskoj i, nešto glasnije, u iseljeništvu – uz neizbježnu knedlu u grlu i itekako orošene oči. Tek početkom 1990-ih godina punim je plućima „Tvoja zemlja“ ponovno prodisala u svakodnevici Domovinskog rata i konačno dočekanom rađanju hrvatske slobode i neovisnosti. I do današnjih dana naraštaji toga, ali i današnjeg, vremena, ne ostaju imuni na snažnu poruku pjesme kojoj posebnu i trajnu vrijednost daje njezina svevremenost: ona se odnosi na pojedinog čovjeka i čovječanstvo u cjelini, na obitelj i narode, posebno one koji su o(p)stali vlastitoj bremenitoj povijesti usprkos. U jednostavnim, a istovremeno dubokim, nježnim i toplim riječima sadržana je bît i istina o ljudskom iskonu, postojanju i trajanju, u obitelji, podneblju, domovini; obilježjima po kojima smo to što jesmo. Tuđin i oluje kidali su nju, al' još uvijek tu je – sve dok mi smo tu! mr. art. Eva Kirchmayer Bilić