HRVATSKI IZUMI - TORPEDO

Torpedo Kada je kao zapovjednik fregate Bellona Riječanin Giovanni Biagio Luppis 1860. dobio zadatak da nadzire primorsku i dalmatinsku obalu te je morao više zimskih mjeseci provesti na brodu, imao je priliku smišljati novo oružje koje bi mu omogućilo obaviti zadaću s kopna, u udobnijim uvjetima negoli je život na brodu. Luppis je tako osmislio brodicu napunjenu eksplozivom, koju bi se otiskivalo s obale i upućivalo prema neprijatelju, a njome bi se upravljalo i održavalo smjer pomoću svojevrsnih uzdi. S punim povjerenjem u svoje oružje, nazvano „čuvarom obale“ (salvacoste), obratio se Ministarstvu rata u Beču, međutim, zbog očitih nedostataka nije dobio potporu. Stoga je uz podršku prijatelja Giovannija Ciotte, također bivšeg časnika, uglednog političara i kasnijeg dugogodišnjega gradonačelnika Rijeke, u kolovozu 1864. kapetan Luppis sklopio ugovor s engleskim inženjerom Robertom Whiteheadom i započeo zajednički rad na novom pomorskom oružju. Whitehead je odmah procijenio da je Luppisov pristup zastario te da oružje treba „pretvoriti u ribu“ i uroniti ga pod vodu. Stoga je s potpuno novim konceptom pristupio konstrukciji novog oružja – torpeda – koje je već uoči Božića, 21. prosinca 1866. predstavljeno u Rijeci posebnom povjerenstvu Mornaričkog odjela Ministarstva rata Austro-Ugarske. Torpedo još nije bio dovoljno razvijen, no uskoro je usavršen i postao djelotvoran. Već su sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća počele prve isporuke diljem svijeta, a Tvornica torpeda „Whitehead“ bitno je pridonijela ugledu Rijeke i naših stručnjaka. Početkom dvadesetog stoljeća torpedu je ugrađen žiroskop za održavanje smjera, čime je postao mnogo pouzdaniji. Tvornica u Rijeci dosiže vrhunac u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada proizvodi nekoliko tisuća torpeda. Nakon rata proizvodnja postupno opada i posve zamire sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Time nestaje i stogodišnja tradicija proizvodnje jednog od tehnološki najrazvijenijih oružja svojeg doba. Ervin Dubrović