HRVATSKI TURIZAM – ZADAR, POZDRAV SUNCU

Naslijedili smo veoma staru zemlju. Naš spomenički inventar počinje od prapovijesti. Kad nešto želimo predstaviti kao spomenik, obično počinjemo od dubljih slojeva vremena. Ali naslijediti dublje slojeve vremena, biti baštinik svoje baštine, možemo jedino tako da je nadogradimo, da joj dodamo doprinos današnjega dana. Upravo je to učinio arhitekt Nikola Bašić dvama zahvatima u javni prostor grada Zadra. Zadar je na svoj način primjeran spomenik stradanja i obnove. Treba se sjetiti samo križarskog osvajanja toga kršćanskoga grada 1202., kojim je, unatoč svim papinim ekskomunikacijama, plaćen transportni trošak Veneciji. Ili savezničkog razaranja 80% povijesnog gradskog tkiva u Drugom svjetskom ratu. Ili najnedavnijeg granatiranja i uništavanja u Domovinskom ratu. Nikakva obnova nije mogla u punoj mjeri vratiti izgubljeno, ali je novom vremenu pružila priliku za tumačenje zapamćenog. U slučaju dvaju djela arhitekta Nikole Bašića riječ je o apsolutnoj novosti: ali, svakako, i o zapamćenom. Oba se djela, naime, nadostavljaju na zadarsku baštinu: zato što je ta baština sadržavala skup vrhunskih oblikovnih i duhovnih vrijednosti namijenjenih javnom prostoru - prostoru društvene zajednice. I arhitekt Nikola Bašić mislio je na vrijednost javnog prostora. Na njegovu ljepotu, začudnost i duhovni intenzitet. „Morskim orguljama“ i „Pozdravom Suncu“ ostvario je mjesta snažne veze prirode i povijesti, prirode i grada, grada i svemira, pojedinca s prirodom, gradom i svemirom. A naročito s vlastitim bićem koje se odjednom otvara vidljivom i nevidljivom, čujnom i nečujnom. „Morske orgulje“ mramorne su stube koje služe kao „boravišna zona“ na zadarskoj obali. One vode u more pravilnim ritmom dvostrukih visinskih izmaka. Ta plastična igra napominje strukturu velikog glazbenog instrumenta. Cijevi različitih promjera i dužina spajaju podmorski dio s nadzemnim galerijama; valovi ubacuju more u cijevi; ono potiskuje zrak kroz različite otvore, time proizvodi nepretpostavljive zvukove, i opet se vraća natrag svojoj golemoj masi. I kad je more posve mirno, dovoljan je prolazak čamca, dodir ptičjeg krila o površinu, zamah plivača, da izazove glazbu. Ona je aleatorična i vječna, kao projekt postojanja. Zvukovnoj čaroliji „Morskih orgulja“ pridružena je i vizualna: modri stakleni krug „Pozdrava Suncu“. Svake večeri sunce aktivira bezbroj senzora u tom krugu, stvarajući svojim zrakama ples obojenog svjetla i sjena. Sudionici toga plesa jesu i ljudi koji se u tom času po krugu kreću. Na obodu kruga ubilježeni su datumi povijesnih zadarskih blagdana, koje u određeno vrijeme godine sunce pogađa i aktivira, uključujući povijest u doživljaj današnjega dana i vlastitoga života. Ti su blagdani upisani u obilju drevnih zadarskih knjiga i kalendara rasutih po bibliotekama Europe, od Italije do Engleske. Iz toga svijeta u kojemu je Zadar ravnopravno sudjelovao oni danas taj grad iznova unose na kartu vrhunskog europskog i svjetskog stvaralaštva. Arhitekt Nikola Bašić dobio je za „Morske orgulje“ i „Pozdrav Suncu“ mnoga priznanja, među ostalim i nagradu za najbolje novo oblikovanje europskog javnog prostora (2006.). Njegovo djelo privlači posjetioce iz cijeloga svijeta. Ono je atrakcija i senzacija: ali naročito zato što nitko, doživjevši ga, ne odlazi isti. Kao da ljudi odjednom nauče strani jezik. Kao da počnu razumijevati dotad nepoznate riječi. Kao da postanu svjesni bezbroja poruka svuda oko njih, poruka kojima dotad nisu obraćali pažnju. Jer je „Morskim orguljama“ i „Pozdravom Suncu“ arhitekt Bašić izvršio golem prevodilački posao. On je tajne Božjega govora preveo na razumljiv jezik ljudi. Željka Čorak