KANONIZACIJA - IVAN PAVAO II

Ivan Pavao II.

Život i djelo karizmatskog pape Ivana Pavla II., čiji je pontifikat trajao od 1978. do 2005., mogli bismo sažeti jednom rečenicom: Bio je drugi sv. Pavao. Paralelu između života sv. Pavla apostola i Ivana Pavla II. nije teško uočiti. Obojica su bili veliki putnici, rodoljubi i patnici, a za svakog od njih može se reći da su bili „izabrano oruđe“ u Božjim rukama. Preko odnosa Ivana Pavla II. s domovinom Poljskom, kao i s okupatorom Poljske, Sovjetskim Savezom, možemo iščitavati njegovu interpretaciju komunizma. To nije bilo stajalište pape Pija XII., već novi pristup koji je inzistirao na poštivanju ljudskih prava. U tom kontekstu treba istaknuti papino zalaganje za poštivanje vjerske slobode unutar različitih političkih sustava i zalaganje za ekumenizam te dijalog s drugim religijama. Ukratko, djelatnost koju je papa razvijao tijekom svog pontifikata, neka događanja i njegove odluke izazivali su divljenje na jednoj i osporavanje na drugoj strani.
Ponajprije, papi se na političkom i društvenom planu pripisuju zasluge za rušenje Berlinskog zida 1989. godine, čime je počela agonija komunizma i njegov silazak sa svjetske političke scene. Nadalje, papinih više od stotinu putovanja svrstavaju ga među najveće suvremene vjerovjesnike. Papa je uveo Katoličku crkvu u treće tisućljeće povijesti kršćanstva, a bio je i prvi papa koji se poslužio elektroničkom poštom šaljući poruku Crkvi u Oceaniji 22. studenog 2001. Ni jedan papa u povijesti nije toliko puta izgovorio mea culpa za grijehe i promašaje koje su crkveni ljudi i katolički vjernici tijekom povijesti nanijeli drugima. On je bio prvi papa u povijesti koji se molio u džamiji i sinagogi te je propovijedao u jednoj evangeličkoj crkvi. Konačno, ni jedan papa u povijesti Crkve nije se toliko zalagao za mir u svijetu i promicanje civilizacije ljubavi te ni jedan nije bio takav idol mladima kao papa Ivan Pavao II.
Međutim, Ivan Pavao II. doživio je i teška razočaranja i bolna osporavanja. Njegova ekumenska molitva nije naišla na odjek kod patrijarha Ruske pravoslavne crkve, a dijalog sa Židovima nije donio očekivane rezultate. Temeljna načela koja proizlaze iz Evanđelja, a koja je on hrabro propovijedao, bila su često osporavana. U svijetu, koji je počeo postupno gubiti kršćanske temelje, papine poruke o zajedništvu, toleranciji, praštanju i pomirenju rado su se slušale, ali papini pozivi na borbu protiv pobačaja, droge, eutanazije, istospolnih bračnih zajednica bili su podvrgnuti oštroj kritici, a papu su nazivali konzervativcem i osobom bez smisla i razumijevanja za novo vrijeme. I neki su mu teolozi predbacivali da je zastupao čvrsta dogmatska stajališta te da je previše ustrajao na podjeli laika i klerika u Crkvi, da je bio nefleksibilan kada je riječ o odlasku u mirovinu crkvenih službenika te da uporno nije dopuštao teološka razmišljanja o mogućnosti ređenja žena za svećenice.
Jedno je sigurno! Papa Ivan Pavao II., kao čovjek koji nije ušao u uobičajene ljudske šablone, ostavio je najveći moralni trag u najnovijoj povijesti svijeta. Bio je i ostao Il Grande, naziv koji su mu dali mladi okupljeni na Trgu sv. Petra u očekivanju njegova preminuća. Njegov križni put koji je počeo atentatom i ranjavanjem 13. svibnja 1981. dao mu je aureolu mučenika, a bolestan i slab pokazivao je snagu Kristove Crkve, koja osporavana, progonjena i ranjavana grijesima i promašajima vlastitih članova poraze pretvara u pobjede, a svoju slabost pretače u jakost, nošena obećanjem svog utemeljitelja Krista: Ne bojte se, ja sam s vama do svršetka svijeta!

Juraj Kolarić