KULE I UTVRDE - UTVRDA ILOK

ILOK Na desnoj obali Dunava, na povišenom zaravanku na zapadnim obroncima Fruške gore uzdiže se ponosni i tvrdi grad Ilok - tvrđava zajedno sa samostanom i crkvom s neogotičkim tornjem. Slikovita i bujna okolica uz moćnu rijeku Dunav bila je uvijek bogata prirodnim ljepotama, pa je već od davnih vremena privlačila ljude. Prostor je, čini se, bio gusto naseljen već od neolitika, potom i u brončanom i latenskom dobu. Rimljani ga naseljavaju oko I-II. st. po Kr. i uz veliku rijeku Ister (antičko ime za Dunav) grade prvu graničnu utvrdu, starorimski Cucium. Slavensko, a potom i hrvatsko pučanstvo naseljava taj prostor najvjerojatnije nakon sloma drugoga avarskog kaganata, oko 811. kad napokon pada i moćni avarski hring na Tisi. No, jedno su vrijeme Ilokom vladali i Bugari, dok napokon oko 895. dolaze i ratoborna mađarska plemena. Hrvati i Mađari bili su od tada na prostoru Iloka u neprekidnom dodiru. Već u srednjem vijeku, od 1267. godine, Ilok se spominje kao utvrđeni grad pod različitim imenima: Vilok, Wylok, Iwnlak, Vilak, Vylok, Wyhok, Wylak. U raznim povijesnim razdobljima Ilok je bio središte toga dijela Srijema te se postupno razvijao u obrtničko, trgovačko i sajamsko središte. Kroz povijest Ilokom su vladali razni feudalci. Krajem XIII. st. "castrum Vylak" dobivaju od hrvatsko-ugarskih kraljeva plemići iz moćne obitelji Csak. Već kaločki nadbiskup Ugrin ishodio je kod pape Grgura IX. da srijemska biskupija dobije sjedište u benediktinskom samostanu Sv. Stjepana Prvomučenika u blizini Iloka (danas Banoštor). Od 1365. godine Ilokom je vladao njegov najpoznatiji gospodar, knez Nikola Iločki, praotac knezova Iločkih, koji su utvrdili Ilok, a koji je od 1471. do smrti bio bosanski kralj te kovao vlastiti novac. Uz tvrđavu i gospodarov dvor te uz više crkava i kapela, u gradu su također postojale bolnica i ubožnica. Unutar zidina nalazilo se 6 crkava, od kojih su ostali samo temelji trobrodne crkve Sv. Petra i temelji gotičke crkve s poligonalnim svetištem i ulomcima svodnih rebara. Nikola Iločki, ban "cijele Slavonije" (totius Sclavoniae) od 1457. do 1463., shvativši opasnost od sve učestalijih osmanlijskih provala, započeo je utvrđivati Ilok, pa je kao tvrđava i grad dobio današnji izgled. Cijeli grad je tada opasan bedemima u obliku izduženog četverokuta čiji su temelji bili zidani od čvrstoga kamena, a zidovi od opeke. Ojačan je trima četverokutnim kulama, trima zaobljenim polukulama, na sjeveroistoku jednom cilindričnom kulom (danas u sastavu samostana) te na jugozapadu jakim bastionom. Po tipu gradnje i građevinskim elementima grad ima stilska obilježja kasnogotičkog, ali i ranorenesansnoga vojnog graditeljstva pa je u onodobnim prilikama pravo čudo. Utvrda Ilok je u vrijeme Turske vladavine dobila nekoliko preinaka. Naime, i nakon osvajanja Turci su i dalje utvrđivali i održavali iločke utvrde, je su tu imali i sjedište srijemskog sandžaka od 1566. do 1697. Iz toga doba u starom je gradu sačuvana i turska kupelj (hamam) i mauzolej (turbe) nekom svetom dervišu.Od 1697. godine, kada je carska austrijska vojska preotela Ilok Turcima, do danas, drevna je tvrđava izgubila svoje vojničko značenje, ali su grad Ilok i iločki Hrvati i danas hrvatska strateška predstraža prema uvijek nemirnom i često neprijateljskom istoku. Danas je zapadni dio utvrde porušen, a na preostalim zidinama se još uvijek vidi majstorski izvedeno krunište sa strijelnicama. Iz srednjega vijeka sačuvan je i romanički stupac s reljefnim prikazom Agnus dei iz XII. stoljeća.