LELJA DOBRONIĆ

Lelja Dobronić Velika i znamenita, onoliko koliko je bila samozatajna i nesebična: ako se za nekoga može reći da je iznova sagradio stari Zagreb, temeljeći ga na dubokoj i duboko provjerenoj povijesti, bila je to povjesničarka umjetnosti i povjesničarka Lelja Dobronić (1920. – 2006.). Ova nepotkupljiva znanstvenica živjela je u poticajnom stvaralačkom okružju: otac joj je bio skladatelj Antun Dobronić; majka glazbenica; sestra harfistica Rajka Dobronić; suprug filozof Pavao Vuk-Pavlović. Ali uz znanost i umjetnost Lelja Dobronić sa strašću je voljela prirodu. Bila je posvećena planinama, bistrom zraku, napornim usponima, radosti vrhunaca i dalekih vidika. Kao da su njezin unutrašnji i izvanjski svijet živjeli u razmjeni metafora. Zagrebačku Klasičnu gimnaziju završila je 1939., na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1943. (povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, nacionalna i opća povijest), 1946. doktorirala na temu umjetnosti kovanog željeza u sjevernoj Hrvatskoj. Bila je kustosica Gradske gipsoteke, znanstvena suradnica Muzeja grada Zagreba, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Muzejskog dokumentacijskog centra, Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“. Trinaest godina, do umirovljenja 1980., bila je ravnateljica Povijesnog muzeja Hrvatske. Predavala je na postdiplomskom studiju u Zadru, osnovala i uređivala „Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske“. Beskrajnom energijom u arhivima i na terenu proučavala je povijest Zagreba, posebno njegove arhitekture, urbanizma i kulture života. Razmatrala je i gradsku periferiju, ljetnikovce, vrtove i parkove u XVII., XVIII. i XIX. stoljeću. Bavila se povijesnom topografijom biskupskih i kaptolskih imanja, poviješću nestalih redova (templara, ivanovaca, sepulkralaca, augustinaca). Objavila je prvi pregled i prikaz hrvatskih muzeja. Njezina golema bibliografija iznosi više od petsto znanstvenih radova, četrdeset autorskih knjiga, preko dvije stotine leksikografskih natuknica. Dobila je niz visokih priznanja i nagrada, među ostalim, Nagradu grada Zagreba i Nagradu „Pavao Ritter Vitezović“ za životno djelo. Lelja Dobronić visoku je znanost jasnoćom i ljepotom pisanja te iznimnom zanimljivošću tema preobražavala u ljubav prema zagrebačkom i hrvatskom prostoru. Njezine knjige, poput one „Zagrebački Gornji grad nekad i danas“, „Biskupski i kaptolski Zagreb“, „Zagrebačka biskupska tvrđa“, “Zaboravljeni zagrebački graditelji“, „Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova“… nisu samo temeljne za struku, nego i za odnos stanovnika prema vlastitom gradu. A količina proučene i objavljene arhivske građe nadmašuje mogućnosti jednoga života. Osim ako taj život nije život Lelje Dobronić. akademkinja Željka Čorak