English version
Ukupno:
Vaša košarica
Završi kupnju
072 303 304 | Kontaktni centar Hrvatske pošte














 

LOKOMOTIVE - Dizel-elektromotorni vlak DEV I

     

Šifra: 332814 Artikl je dostupan

Cijena: 7,60 kn


Želim da marke budu žigosane
Unesite željenu poziciju žiga
LOKOMOTIVE - Dizel-elektromotorni vlak DEV I

Artikl je dodan u košaricu.

nastavite kupovati ili otvorite košaricu

Broj: 1163
Vrijednost: 7,60 kn
Dizajn: Luka Juras, dizajner iz Zagreba
Veličina: 48,28 x 29,82 mm
Papir: bijeli, 102 g, gumirani
Zupčanje: češljasto, 14
Tisak: višebojni ofset
Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb
Datum izdanja: 5.10.2018.
Naklada: 100 000


VUČNA VOZILA SAMOBORSKE ŽELJEZNICE Pojam „samoborska željeznica“ podrazumijeva uskotračnu željezničku prugu širine kolosijeka 760 mm između Zagreba i Samobora na kojoj je promet tekao od 16. siječnja 1901. do 31. prosinca 1979. godine. Pruga je građena u statusu vicinalne (gospodarske) pruge, bila je dugačka 19 kilometara, a njezinu gradnju financiralo je dioničko društvo Vicinalna željeznica Zagreb-Samobor sa sjedištem u Budimpešti. Nakon Drugog svjetskog rata pruga je ušla u sastav JDŽ-a, a od 1. srpnja 1950. poslovala je kao samostalna tvrtka pod nazivom Gradska željeznica u Zagrebu (GŽZ). Godine 1951. pruga je produljena od Samobora do Bregane za pet kilometara. Sljedeća dva desetljeća ulagalo se u obnovu pruge i modernizaciju mobilnih kapaciteta. Unatoč tomu, željeznički promet na toj pruzi nije mogao konkurirati ekspanziji cestovnog prometa, pa je početkom 1980. samoborska pruga zatvorena za promet. Za vuču vlakova na toj pruzi uglavnom su se koristila rabljena vučna vozila ili vozila koja su uzimana u najam. Jedina nova vozila bila su parna lokomotiva br. 7 i aluminijski dizel-elektromotorni vlakovi.


Pročitaj više


Dizel-elektromotorni vlak DEV I Gradnju prvog aluminijskog vlaka potaknuo je ing. Milan Holjevac, direktor ondašnje Gradske željeznice Zagreb (GŽZ), koja je od 1950. obavljala promet na samoborskoj pruzi. Kao povod izrade nametnula se potrebna modernizacija prijevoza i zamjena parne vuče isplativijom motornom vučom. Odgovorni su se odlučili za uvođenje motornih vlakova, no s obzirom na to da njihov uvoz nije bio moguć, 1956. donesena je odluka o projektiranju i gradnji takvih vozila samo uz pomoć domaće industrije. Nositelj projektnog zadatka i potom gradnje dizel-elektromotornih vlakova za uski kolosijek bio je GŽZ. U izradi prototipnih vozila sudjelovalo je 18 domaćih tvornica u svojstvu kooperanata među kojima je jedna od najvažnijih bila Tvornica željezničkih vozila „Janko Gredelj“. Prototipna vozila gradila su se u radionici Gradske željeznice u Samoboru između 1956. i 1959. godine. Njihova je izrada označila početak primjene aluminija u izvedbi konstrukcija tračničkih vozila, što je bila potpuna novost u europskim i svjetskim razmjerima. Projekt je predviđao gradnju trodijelnog motornog vlaka s obostranom motornom vučom. Čitava kompozicija trebala je biti napravljena od čelika, no pokazala se preteškom za snagu vučnog motora i za izdržljivost mosta preko rijeke Save kod Podsuseda. Stoga je odlučeno da se cijela kompozicija izvede od aluminijskih slitina, koje je isporučivala tek otvorena Tvornica lakih metala „Boris Kidrič“ u Ražinama kraj Šibenika. Kompozicija vlaka sastojala se od triju vagona od kojih su dva krajnja bila pogonska, a srednji samo putnički. Međusobno su bili spojeni vlačno-odbojnom opremom i prolaznim mijehom. U vlaku je bilo 184 sjedala i 116 mjesta za stajanje. Bio je opremljen dvjema vučnim opremama, po jednom na svakom kraju pogonskog vagona, što je omogućavalo upravljanje s obiju strana. Pogon vlaka bio je kombiniran i ostvarivao se četverotaktnim dizelskim motorom sa šest cilindara tipa FR i snage 140 KS proizvedenim u tvornici Famos u Sarajevu te elektrovučnim motorom proizvedenim u Tvornici „Rade Končar“ u Zagrebu. Vagoni su bili četveroosovinski s dvama okretnim postoljima. Svaki vagon bio je podijeljen u dva djelomično pregrađena dijela. Vrata su se otvarala i zatvarala na rasklapanje te su imala pneumatski pogon. Zbog atraktivnog izgleda i aerodinamičnog oblika aluminijski vlakovi dobili su popularni naziv „srebrna strijela“. Prvi aluminijski dizel-elektromotorni vlak DEV I bio je pušten u promet 29. travnja 1959. godine. Još dva aluminijska trodijelna vlaka bila su puštena u promet 1961. i 1962., a 1965. i aluminijski jednomotorni vlak (šinobus). Tri godine nakon ukidanja prometa na samoborskoj pruzi, 1983., kasirane su sve četiri kompozicije aluminijskih vlakova. Rezalište je preživio tek jedan motorni vagon, koji je danas u jako lošem stanju. Dužina vlaka iznosila je 46,1 m, širina 2,5 m, visina 3,3 m, masa 42,2 t, najveće osovinsko opterećenje bilo je 5,5 t, a najveća brzina 60 km /h. Helena Bunijevac, prof.

Naziv: LOKOMOTIVE
Vrsta: P
Opis: Motivi: parna lokomotiva br. 7; dizel-elektromotorni vlak DEV I Marke su izdane u zajedničkom arčiću od 6 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Ovo izdanje realizirano je u suradnji s Tehničkim muzejom „Nikola Tesla“ i Hrvatskim željezničkim muzejom.
Datum: 5.10.2018.

Ostale marke u ovoj seriji:

 
Poštovani, prijavite se u sustav kako biste mogli ocijeniti i komentirati proizvod.