LOKOMOTIVE, Parna lokomotiva serije SüdB 29

Prvog listopada 2012. navršava se 150 godina od dolaska prvog vlaka u Zagreb, i to novosagrađenom prugom Zidani Most – Zagreb – Sisak. Ta je pruga označila početak oblikovanja zagrebačkoga prometnog čvorišta i omogućila umrežavanje zagrebačkog područja u europski prometni sustav. U povodu te važne obljetnice kao predložak za tiskanje prigodnih poštanskih maraka iz serije „Lokomotive“ odabrane su lokomotive dviju serija koje su sudjelovale u obavljanju željezničkog prometa na zagrebačkom području. To su lokomotive serije SüdB 29 / JDŽ 124, koje su bile među prvim teretnim lokomotivama Carskoga i kraljevskog povlaštenog društva južnih željeznica (Kaiserliche und königliche privilegierte Südbahn-Gesellschaft), kraće nazvanog: Društvo južnih željeznica, za vuču vlakova na nizinskim prugama u Hrvatskoj, kao i lokomotive serije MÁV 424 / JDŽ/JŽ 11, koje su se koristile za vuču brzih i putničkih vlakova, a koje su 1976. godine označile kraj parne vuče na zagrebačkom području.
Povezivanje zagrebačkog područja u mrežu željezničkih prometnica Austrijskog Carstva bilo je predviđeno već tridesetih godina 19. stoljeća u prvim dokumentima koji su najavili gradnju željezničkih pruga prema austrijskim nasljednim zemljama, odnosno prema pridruženim zemljama ugarske krune. Ostvarenje tih planova pokrenuto je nakon cjelovitog otvaranja za promet državne pruge Beč – Graz – Zidani Most – Ljubljana – Trst 1857. godine, i to najprije gradnjom pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak kao odvojne pruge austrijske magistrale. Gradnja pruge na slovenskom dijelu teritorija počela je 1853. godine, a na hrvatskom dijelu 1860. godine.
Zadaću gradnje preuzeo je privatni konzorcij, Društvo južnih željeznica. Pruga je bila jednokolosiječna ukupne dužine 127,58 km. Granicu između Slovenije i Hrvatske pruga je prelazila na rijeci Sutli. Duž cijele pruge bilo je deset kolodvora od kojih je pet bilo na slovenskom, a pet na hrvatskom području. Sve prijamne zgrade bile su građene tipski s karakterističnim rubovima od crvene opeke oko pročelja, vrata i prozora. S obzirom na važnost, u Zagrebu i Sisku bile su sagrađene veće prijamne zgrade s pripadajućim ložionicama, priručnim radionicama za popravak željezničkih vozila te stambenim objektima za željezničke službenike.
Najveća prijamna zgrada bila je podignuta u Zagrebu – Zagreb Južni kolodvor (Agram Südbahnhof) – koji je između 1924. i 1943. godine nosio naziv Zagreb Sava, a potom Zagreb Zapadni kolodvor. Taj je kolodvor 30 godina, sve do gradnje današnjeg Zagreb Glavnog kolodvora, bio središnji kolodvor u Zagrebu. Zanimljivo je napomenuti da je u kolodvoru od početka djelovao i novoutemeljeni poštanski ured. Graditeljski najsloženiji zahvati na pruzi bili su gradnja željezničkih mostova preko rijeke Save kod Zagreba i preko rijeke Krapine kod Zaprešića.
Pruga je za promet bila otvorena 1. listopada 1862. godine. Redoviti promet na pruzi ispočetka se održavao jednim putničkim vlakom u oba smjera te s nekoliko teretnih vlakova. S vremenom se broj vlakova povećavao, što i nije čudno jer je vožnja od Zidanog Mosta do Siska ili obratno trajala četiri i pol sata, a put diližansom 12 sati. Uključivanje Zagreba i zagrebačkog područja u mrežu europskih željezničkih pruga znatno je utjecalo na brži gospodarski razvitak i otvaranje novih pogona i tvornica – plinare, tvornice parketa, kožare, parne pilane, paromlina, tvornice duhana. Usto, Zagreb je u urbanističkom i arhitektonskom smislu počeo poprimati izgled i ozračje srednjoeuropskoga gradića koji je s 18.000 stanovnika iz 1862. godine do kraja stoljeća narastao na 40.000 stanovnika.
 
Parna lokomotiva serije SüdB 29 / JDŽ 124
 
Lokomotive te serije, tada s oznakom SüdB 29, bile su među prvim teretnim lokomotivama Društva južnih željeznica za vuču vlakova na nizinskim prugama. Građene su između 1860. i 1872. godine u austrijskim tvornicama L.f. Sigl u Bečkom Novom Mjestu i M.f.d. STEG u Beču. Od 1862. godine vozile su i po novootvorenoj pruzi Zidani Most – Zagreb – Sisak. Nekolicina tih lokomotiva bila je u prometu u Hrvatskoj do četrdesetih godina 20. stoljeća. Desetljeće poslije iz prometa je povučena i posljednja lokomotiva oznake JDŽ 124-001.
Lokomotive te serije ubrajaju se u pionirske lokomotive s trima spojenim osovinama. Snaga im je bila 302 kW (410 KSi), dužina lokomotive s tenderom 14.254 mm, masa lokomotive u službi 38,30 t, a najveća vozna brzina 45 km/h. U svoje vrijeme bile su najteže lokomotive u Europi.
 
 
 
Helena Bunijevac