LOKOMOTIVE, Vlakovi (električni) serije HŽ 6111 / JŽ 411

Vlakovi (električni) serije HŽ 6111 / JŽ 411 S uvođenjem električnog napona snage 25 kV i 50 Hz izmjenične struje krajem 1960-ih godina, na hrvatskim prugama uvedena su električna vučna vozila za navedeni napon. Istovremeno su stavljene u promet garniture vlakova bez lokomotiva. Uvedeni su i elektromotorni vlakovi pri čemu su svakako najdublji trag ostavili vlakovi serije JŽ 411, odnosno s osamostaljenjem Hrvatske, serije HŽ 6111, čiji su prvi primjerci proizvedeni 1976. godine u tvornici Ganz Mavag u Budimpešti. Ovi elektromotorni vlakovi korišteni su, a i danas se još upotrebljavaju, na pruzi od Dobove do Tovarnika elektrificiranoj s naponom od 15 kV i 50 Hz 1970. godine, pruzi Zagreb – Sisak – (Dobrljin) – Novska, elektrificiranoj istim naponom 1972. godine, na pruzi Zagreb – Koprivnica, 1981. godine, Zagreb – Karlovac – Moravice 1986. godine, a zatim i do Rijeke od 2013. godine, kada je dionica pruga Moravice – Rijeka zamijenila napon od 3 kV istosmjerne struje naponom od 15 kV i 50 Hz izmjenične struje. U najnovije vrijeme, s modernizacijom, obnovom i elektrifikacijom pruge Zaprešić – Zabok, i na navedenoj dionici koriste se ovi vlakovi. Osim u Hrvatskoj, ovi su vlakovi bili u uporabi i u Bosni i Hercegovini, odnosno na elektrificiranim prugama između Dobrljina i Doboja te između Strizivojne i Vrpolja u Hrvatskoj, Bosanskog Šamca u Bosni i Hercegovini te Sarajeva, gdje su za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine bili opremljeni kao poslovni vlakovi. Garnituru vlaka čini pogonski vagon u sredini, označen slovom C, i dva upravljačka vagona sa svake strane, označena sa A i B, koji čine vlak duljine 72,41 m. Vlak su najčešće činile jedna ili dvije te vrlo rijetko tri međusobno povezane garniture. Ukupna snaga vlaka, koju čine četiri motora, iznosi 1300 kW s kojom može postići brzinu 120 km/h. Ovi elektromotorni vlakovi građeni su s unutrašnjim prostorom s 236 sjedećih mjesta i s još 230 mjesta za stajanje. Neki su poslije prilagođeni za prijevoz bicikala, dok je u nekima smanjen broj sjedećih mjesta kako bi se dobilo više stajaćih mjesta za potrebe gradskog i prigradskog prometa. S ovim karakteristikama ovi su vlakovi obilježili zadnjih pola stoljeća gradsko-prigradskog prometa u Zagrebu i okolici te međugradskoga putničkog prometa na elektrificiranim prugama u kontinentalnoj Hrvatskoj. S osamostaljenjem Hrvatske, pod upravu Hrvatskih željeznica dospjele su 1991. godine ukupno 22 garniture, koje su s vremenom modernizirane. Ovaj elektromotorni vlak ostavio je neizbrisiv trag u zadnjih pola stoljeća putničkog prometa na prugama elektrificiranim naponom 25 kV i 50 Hz u Hrvatskoj, ujedno i kao najstariji vlak tog tipa. dr. sc. Josip Kajinić, zn. sur., kustos