MINERALI I STIJENE 2010. (blok)

Motivi: lepoglavski ahat I brački vapnenac – iz fundusa Mineraloško-petrografske zbirke Hrvatskog prirodoslovnog muzeja Blok čine dvije marke, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC). Znanost koja se bavi istraživanjem građe Zemlje, postankom i klasifikacijom stijena naziva se petrologija, a minerale od kojih su građene stijene istražuje mineralogija. Da bismo mogli govoriti o stijenama i mineralima, najprije moramo nešto reći o izgledu i građi naše Zemlje. Zemlja je lupinasto građena tako da prvih 50 kilometara čini kamena kora, na koju se nastavlja lupina sve do dubine od oko 2900 kilometara, a zatim slijedi jezgra koja doseže do središta Zemlje (6370 kilometara). Kamena kora i litosfera su kruti dio Zemlje koji tvore stijene. Stijene su agregati jedne ili više vrsta minerala, dok su minerali prirodni sastojci čiji se sastav može izraziti kemijskom formulom. Minerali se odlikuju pravilnom unutarnjom građom i pravilnim razmještajem atoma, što se pak može odraziti i na vanjski oblik minerala (takve pravilne oblike minerala nazivamo kristalima). Ako se neka stijena sastoji od samo jednog minerala, nazivamo je monomineralnom, dok stijene koje sadržavaju više minerala nazivamo polimineralnim stijenama. Stijene prema postanku dijelimo na eruptivne, sedimentne i metamorfne. Oko 95 posto litosfere čine magmatske (eruptivne) stijene, dok na ostala dva tipa stijena otpada samo pet posto litosfere. Minerale (danas ih je poznato više od 4700) klasificiramo prema kemijskom sastavu na elemente, sulfide, halogenide, okside i hidrokside, karbonate i nitrate, borate, sulfate, fosfate i veliku skupinu silikata, koji s više od 95 posto sudjeluju u gradnji Zemljine kore. Lepoglavski ahat Jedan od najrasprostranjenijih minerala u Zemljinoj kori je kremen ili kvarc (SiO2). Vrstu vlaknastoga mikrokristalastoga kremena (kalcedona) nazivamo ahat, a ime je dobio prema grčkoj riječi Achates – ime jedne rijeke na Siciliji. Javlja se u kuglastim (sigastim) i nepravilnim oblicima koji u presjeku imaju zonarnu građu. Tvrdoća mu je nešto niža od tvrdoće kremena, no mnogo je žilaviji i stoga pogodan za obradu, a kako je i kemijski vrlo stabilan, primjenjuje u proizvodnji laboratorijskog posuđa i uređaja. Obojeni varijeteti često se mogu naći pretočeni u nakit. Iako ahat može nastati na više načina, najčešće se javlja uz vulkanske stijene. Tako je nastao i lepoglavski ahat uz lave koje su se prije dvadesetak milijuna godina izlijevale duž podmorskih pukotina u miocenskom moru, a potom su kao čvrste stijene tektonskim pokretima dospjele na površinu. Lepoglavski ahat ima nijanse svjetlo plave, sivoplave do sive boje. Danas ga, osim na Kamenom vrhu, nalaze sekundarno u jarcima i nanosima na širem području Lepoglave. Zakonom o zaštiti prirode ovo nalazište ahata je 1986. godine proglašeno geološkim spomenikom prirode. Godine 2006. osnovana je udruga «Lepoglavski ahat», koja promiče vrijednosti lepoglavskoga kraja ne samo kao nalazišta ahata nego i općenito kao zanimljive mineraloške i geološke pojave. Preko udruge «ProGeo Hrvatska» udruga «Lepoglavski ahat» uključena je u međunarodni savez geoloških udruga. Cilj je udruge stjecanje znanja o geološkim specifičnostima lepoglavskoga kraja te prenošenje spoznaja široj društvenoj zajednici.