NOVA GODINA 2013.

Listanje i uspoređivanje dječjih crteža na zadanu temu puno je iznenađenja. Koliko li razlika u tumačenju jednog jedinog motiva, koliko neobičnih omjera između naučenog i izmišljenog, naslijeđenog i preobraženog, između klišea i kreacije! Koliko autoportreta djece i, posredno, nastavnika, koliko međuodnosa afiniteta i ravnodušnosti, posluha i izmicanja! Za ovu marku koja je htjela prizvati Djeda Božićnjaka, ili kako li se sve može zvati dobro biće što na odlasku stare i dolasku nove godine dijeli i zaslužene i nezaslužene darove, mogli su se vidjeti djedovi na saonicama sa sobovima ali i oni na motorima i u avionima, oni s raznobojnim slatkišima ali i oni s ajpodima i ajfonima. Tehnološka stvarnost ravnopravno je ulazila u nježni okvir stare priče, osiguravajući novim atributima ustrajnost staroga smisla, nade u radost i u čudo.
Nije rečeno da je sama likovna vrijednost (rukopisa, tehnike) nekoga rada razlog za njegovu primjenu na marki. Prikladnost malome formatu, gustoća i jasnoća poruke, „vidljivost”, neočekivanost, i još mnogo toga doprinose konačnom izboru. Nema stoga pobjednikâ i pobijeđenih: možda bi u neku drugu svrhu rezultat bio drugačiji. Ovaj put, i u ovu svrhu, na maloj nazupčanoj površini koja će putovati po cijeloj zemaljskoj kugli našao se prizor Sare Šaravanje, učenice sedmog razreda iz Slavonskog Broda (nastavnik Snježana Bošnjak). Nije prvi put da upravo iz toga grada dolaze posebno zanimljiva dječja ostvarenja. Blagi duh Ivane Brlić Mažuranić sigurno u Brodu održava ložionicu mašte, a i tradicija Đurđe Vilagoš, nagrađene i proglašene najboljim likovnim pedagogom na svijetu, još će se dugo osjećati u brodskom školstvu.
Većina se novogodišnjih prizora odigrava na završnoj stanici, bila ona bijela šuma, šareni grad, kuhinja rodne kuće ili dimnjak kroz koji se Djed Božićnjak u nju uvlači. Sara Šaravanja prikazala je prvu stanicu. Ono nebo odakle nam padaju darovi, onu duboku vezu između nebeskih tijela i našeg kalendara, između našega života i čudesa koja se uvijek očekuju odozgo. U trenutku sretne intuicije sažela je u svojoj slici cijeli niz arhetipova i mitova. Pojavljivanjem i nestajanjem, rastom i kopnjenjem, Mjesec je za sve narode simbol preobrazbe i rasta, prolaznosti i vraćanja, smrti i besmrtnosti. Neki su od njega stvorili simbol sreće, neki se žene isključivo u dane mlađaka. On je i noćni vodič, jamac dobroga puta. Mjesečeve mrlje na raznim su stranama svijeta čitane na razne načine: kao psi, kunići, djevojčica s dva vjedra, kao starac…, a svaki opet lik ima svoje simbolično značenje. Kao starac…? Kao Mjesečev čovjek, kao Djed Božićnjak?... Sve je to naslutila mala Sara, paleći zviježđa na modrini, a dodajući k tome zelenu boju nade, obnove, pupoljaka, novoga rasta… Darovi u izobilju označuju želju da novi ciklus, nova godina, također donese izobilje sretnih dana.
Autorici ovoga teksta jednom se učinilo da je Mjesec relej preko kojega budućnost silazi na Zemlju. Na ovoj poštanskoj marki ta se budućnost želi i sluti kao nešto dobro.

Željka Čorak