Obična kockavica (Fritillaria meleagris L.)

Obična kockavica biljka je iz porodice ljiljanovki (Liliaceae) te je zakonom strogo zaštićena vrsta. Riječ je o lukovičastoj jednosupnici, trajnici rijetko višoj od dvadesetak centimetara koja u rano proljeće nosi najčešće po jedan krupni cvijet. Primjer je biljke široke rasprostranjenosti (gotovo čitava Europa i zapadna Azija) koja je zbog gubitka staništa u mnogim krajevima sve rjeđa. Tako se našla i u hrvatskoj Crvenoj knjizi kao osjetljiva (VU) vrsta ugrožena prije svega zbog djelovanja čovjeka: uništavanjem staništa (poljoprivreda, urbanizacija), ali i njihovim zapuštanjem (prestanak košnje, sukcesija vegetacije). Iako ju u prirodi ne susrećemo često, ta stanarica kontinentalnih vlažnih livada široko je dostupna kao proljetna uresnica koja se rado sadi po cvijetnjacima diljem svijeta. Obična kockavica uzgajana je u Europi i Aziji i prije više tisuća godina, pa se danas više i ne zna u kojim je dijelovima areala urođena, a gdje je davno „pobjegla“ iz vrtova u prirodu. Zapisi svjedoče da u stara vremena nije uzgajana samo zbog svoje neobične ljepote, nego i zbog ljekovitih svojstava (lukovica je vrlo otrovna!), koja moderna medicina nije potvrdila. Vjerovanju o ljekovitosti obične kockavice možda je više pridonio njen neobičan izgled nego stvarna korisnost. Obična kockavica, ponekad zvana i „hrvatskom“, često se veže uz naš nacionalni identitet zbog upadljivog uzorka ocvijeća (crveno-bijela „šahovnica“). Ipak, ta široko rasprostranjena vrsta nije endemična u našoj zemlji: pravi hrvatski endem tog roda – koji u nas okuplja pet vrsta i četiri podvrste – jest tzv. zanemarena nježna kockavica (Fritillaria messanensis ssp. neglecta) s krških travnjaka Dalmacije i južnojadranskih otoka. No ocvijeće te vrste kockavice isprugano je zelenkasto-crvenkasto, a ne nosi crveno-bijele „kockice“.
Dr. sc. Sanja Kovačić, stručna savjetnica Botanički vrt Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu