PALEONTOLOGIJA, ZAGREBAČKI KIT

Zagrebački kit (Mesocetus agrami, VAN BENEDEN, 1886.) Fosilni ostatci zagrebačkoga kita otkriveni su u laporima iz podsusedskoga kamenoloma, koji potječu iz vremena sarmata prije otprilike 13 milijuna godina. Ostatke kita, koji su ležali u depou ondašnjega Narodnog muzeja, poslao je Gjuro Pilar na odredbu prof. Pierre-Josephu van Benedenu (1809. – 1894.), belgijskom zoologu i paleontologu. Bile su to kosti stražnjeg dijela lubanje, različiti kralješci, dio čeljusti i slušnog aparata te fragment rebra – sveukupno 11 kostiju. U svojem djelu Une baleine fossile de Croatie, appartenant au genre Mesocete iz 1884. godine Van Beneden pripisao je ove kosti ostatcima kita iz roda Mesocetus. Kako je bila riječ o do tada nepoznatoj vrsti, nazvao ju je po Zagrebu – Mesocetus agrami. I tako je naš kit dobio ime, u slobodnom prijevodu zagrebački Mesocet ili zagrebački kit. Nešto poslije, Dragutin Gorjanović-Kramberger, glasoviti hrvatski paleontolog, objavljuje rad O fosilnih cetaceih Hrvatske i Kranjske (1892.) u kojem opisuje sve do tada poznate nalaze kitova iz Hrvatske i Slovenije. Nanovo opisuje vrstu Mesocetus agrami, jer su od Van Benedenova opisa nađene neke nove kosti, koje je Gorjanović „prispodobio“ istom primjerku – desna nadlaktica, dio podlaktice te donja i gornja čeljust. Zagrebački kit, Mesocetus agrami, pripada izumrlom rodu kitova Mesocetus, porodici Balaenopteridae, podredu Mysticeti – kitovi usani. Današnji su kitovi iz te porodice među najvećim životinjama na Zemlji, pa poneki mogu doseći i dužinu do tridesetak metara. Na temelju fosilnih ostataka – stražnjeg dijela lubanje, gornje čeljusti, nepotpune donje čeljusti, desne nadlaktice, dijela desne podlaktice i trinaest kralježaka – zaključeno je da je zagrebački kit bio dugačak otprilike 6 metara, što upućuje na to da se radi o mlađem primjerku. Prema građi čeljusti, može se utvrditi da se hranio najvjerojatnije planktonom ili malim ribama. Dražen Japundžić