PAPA FRANJO – Jorge Mario Bergoglio (1936. – 2025.)

Papa Franjo (Jorge Mario Bergoglio) rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu kao sin talijanskih doseljenika, oca Marija i majke Regine Sivori. Iako je završio školovanje za kemijskog tehničara, u novicijat Družbe Isusove ušao je 11. ožujka 1958. godine. Studij humanističkih znanosti završio je u Čileu, a 1963. u Argentini je diplomirao filozofiju na isusovačkom kolegiju San José u San Miguelu. Četiri godine poslije diplomirao je na istom kolegiju. Za prezbitera je zaređen 13. prosinca 1969., a 22. travnja 1973. položio je svečane zavjete u Družbi Isusovoj. Provincijalom isusovaca u Argentini imenovan je 31. srpnja 1973. godine. Obavljajući u međuvremenu mnoge odgovorne dužnosti unutar svoje redovničke zajednice, papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa. Za biskupa je zaređen 27. svibnja iste godine, a za biskupsko geslo uzeo je Miserando atque eligendo. Papa ga 3. lipnja 1997. imenuje nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa. Nakon smrti kardinala Quarracina, 28. veljače 1998., postao je nadbiskup Buenos Airesa, primas Argentine i ordinarij za istočne katolike u Argentini koji nemaju vlastitog ordinarija. Na konzistoriju 21. veljače 2001. papa Ivan Pavao II. kreirao ga je kardinalom s naslovnom crkvom sv. Roberta Bellarmina. Pozvao je vjernike da novac, koji bi trošili na put u Rim, daruju siromašnima. Godine 2005. izabran je za predsjednika biskupske konferencije, a 2008. potvrđen mu je još jedan mandat. U travnju 2005. sudjelovao je na konklavi kada je za papu izabran Benedikt XVI. Do izbora za papu bio je član Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Kongregacije za kler, Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, Papinskog vijeća za obitelj i Papinskog povjerenstva za Latinsku Ameriku. Za papu je izabran 13. ožujka 2013. godine. Tijekom pontifikata izdao je niz važnih dokumenata među kojima se posebno izdvajaju enciklike (Lumen fidei, 2013., Laudato si, 2015., Fratelli tutti, 2020.) te apostolske pobudnice: Evangelii Gaudium (Radost evanđelja, 2013.), Amoris Laetitia (Radost ljubavi, 2016.), Gaudete et Exsultate (Radujte se i kličite, 2018.) te Christus Vivit (Krist živi, 2019.). Proglasio je i dvije jubilarne godine (Izvanredna jubilarna godina milosrđa, 2015. – 2016. i Sveta godina, 2025. – 2026.). Također vrijedi istaknuti i da se tijekom njegova pontifikata održalo šest biskupskih sinoda (o obitelji, 2014. i 2015.; o mladima, 2018.; za Amazoniju, 2019. te sinodalnosti, 2025.) te da je tijekom 44 apostolska putovanja pohodio 63 zemlje na svim kontinentima. Upamćen kao papa nade, siromašnih i zaštitnika malenih i potlačenih, papa Franjo je preminuo u Vatikanu, u Domu svete Marte, na Uskrsni ponedjeljak 21. travnja 2025. u 7:35. Sprovod je održan u subotu, 26. travnja 2025. na Trgu svetog Petra, a tijelo pape Franje pokopano je u Papinskoj bazilici Svete Marije Velike. Hrvatska biskupska konferencija